Studija Sveučilišta Stanford tvrdi da obvezne mjere boravka kod kuće i zatvaranje poduzeća nemaju „nikakav jasan, značajan blagotvoran učinak“ na rast broja slučaja Covid-19 i mogu čak dovesti do češćih infekcija u staračkim domovima.

Istraživači sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji imali su za cilj procijeniti kako teške blokade utječu na rast infekcija u usporedbi s manje restriktivnim mjerama.

Koristili su podatke iz Engleske, Francuske, Njemačke, Irana, Italije, Nizozemske, Španjolske, Južne Koreje, Švedske i SAD-a prikupljene tijekom početnih faza pandemije u proljeće 2020. Usporedili su podatke iz Švedske i Južne Koreje, dvije zemlje koje u to vrijeme nisu uvele ozbiljne blokade, s onima iz ostalih osam zemalja.

Otkrili su da je uvođenje bilo kakvih restriktivnih nefarmaceutskih intervencija (NPI) poput skraćenog radnog vremena, rada od kuće i društvenog distancijranja pomoglo obuzdati porast infekcija u devet od 10 istraživanih zemalja, osim u Španjolskoj, gdje je učinak bio „beznačajan.“

Međutim, kada su usporedili širenje epidemije na područjima koja su provodila manje restriktivne mjere s onima koji su se odlučili za potpuno zaključavanje, nisu pronašli „nikakav jasan, značajan blagotvoran učinak“ potonjeg na broj slučajeva u bilo kojoj zemlji.

Istraživanje nadalje sugerira da empirijski podaci iz kasnijeg vala infekcija pokazuju da restriktivne mjere ne uspijevaju zaštititi ranjivu populaciju.

Udio smrtnih slučajeva od Covid-19 koji su se dogodili u staračkim domovima često je bio veći ‘pod strogim ograničenjima’, nego pod manje restriktivnim mjerama,“ navodi se u istraživanju.

Također je navedeno da postoje dokazi koji sugeriraju da „ponekad pod restriktivnijim mjerama infekcije mogu biti češće u okruženjima u kojima ranjiva populacija boravi u odnosu na opću populaciju.“

Istraživanje priznaje da su blokade početkom 2020. bile opravdane jer se bolest brzo širila i preplavila zdravstvene sustave, a znanstvenici nisu znali podatke o smrtnosti virusa. Međutim, studija ukazuje i na potencijalne štetne zdravstvene učinke oštrih ograničenja, poput gladi, zdravstvenih usluga koje postaju nedostupne za bolesti koje nisu Covid, zlostavljanja u obitelji i mentalnog zdravlja, a učinci tih mjera na gospodarstvo znače da korisne strane teških ograničenja mogu biti precijenjene i treba ih pažljivo proučiti.

Istraživači zaključuju da iako nisu mogli isključiti neke „male koristi“, nisu uspjeli pronaći nikakve „značajne koristi“ restriktivnijih mjera na širenje zaraze. Oni navode da se „slična smanjenja“ mogu postići „manje restriktivnim intervencijama“.

Sve je veći broj zemalja koji su nedavno uvele blokade različitih stupnjeva, kao odgovor na sve veći broj navodnih infekcija.