U posljednjih nekoliko desetljeća, odgoj djece drastično se promijenio, a pogotovo odgoj dječaka. Ne dopušta im se više da se „igraju vojnika“, stalno im se govori da budu empatični, da ne bi nekoga povrijedili, da plaču jer „to je dobro“. Nitko im više ne govori da „ne cmizdre k’o curice“, da se saberu i riješe problem umjesto da očajavaju nad njim.

Kako bi dječake i općenito muškarce „poboljšali“ i „ispravili“, obrazovni sustav, mediji i pop kultura stalno savjetuju majkama, ali i očevima, da svoje sinove odgoje manje muževne, jer muževnost je od nedavno toksična, te da više budu u doticaju sa svojom „ženskom stranom“, ili jednostavno rečeno da ih feminiziraju. No kakav to doista ima utjecaj i posljedice na te buduće muškarce, pa i zajednicu u cjelini?

Fokusirajmo se pritom na jedan od najvažnijih aspekata ljudskog življenja – posao. Odgovorne pozicije i ključna radna mjesta uvijek su od čovjeka tražile da kvalitetno funkcionira pod pritiskom. Znanstvenici, inženjeri, vojnici, liječnici, kao i poslovni poduzetnici, moraju biti spremni odgovoriti na izazove koji im se pojave na putu. Jedan od aspekata ovih poslova je ostvarivanje velikih rezultata u otežanim uvjetima.

Mislite da si oni smiju dopustiti da njima vladaju emocije?

Da bi osoba kvalitetno obavljala ove poslove, ona mora biti psihički stabilna i hrabra, te poduzetna. Suočen s izazovom, takav čovjek se suočava s problemom i riješava ga, ne očajava i ne gubi samopouzdanje, ne dopušta emocijama da ga slome, već racionalizira i riješava problem. Oduvijek se muškarce učilo, još od malih nogu, da se ne prepuštaju emocijama, već da stisnu zube i učine ono što se od njih očekuje. I to je uglavnom funkcioniralo. Nije ih se podučavalo kako biti suosjećajan niti kako se smije koga osloviti da se ne bi dotični slučajno uvrijedio.

Razvijala se snaga volje i hrabrost, kako od strane očeva, tako i kasnije od strane vršnjaka koji nisu tolerirali cmizdrenje i jadikovke. Naši preci znali su iz generacija iskustva i mudrosti da emocijama nema mjesta kad se traži učinkovitost, u suprotnom je to recept za propast.

Još jedan aspekt modernog posla je stalan pritisak okoline s kojim su muškarci svakodnevno suočeni. Bilo da se radi o ljubomornim kolegama, manipulativnim šefovima ili oportunističkim zavodnicama željnima vaše pozicije. Muškarca koji ne vlada svojim emocijama vrlo lako će preveslati netko slatkorječiv i proračunat, vrlo brzo postati će objekt manipulacije za tuđe interese. Takva osoba nikad neće moći ostaviti utjecaj na druge ljude, nikad neće moći biti vođa niti odgovoran u svom poslu.

Clint Eastwood: „Živimo u vremenu generacije pič….ca“

Muškarci koji su doista uspješni u svim sferama svog života su upravo oni koji u svakom ključnom trenutku mogu isključiti svoje emocije. Štoviše, oni čitav život usavršavaju tu sposobnost. Koliko smo samo puta čuli od vrhunskih sportaša, da je važno da na teren ili u ring s njima ne ulaze i njihove emocije, jer bi to dramatično moglo utjecati na njihov nastup. Većina vrhunskih natjecatelja u borilačkim sportovima godinama prakticiraju meditaciju kako bi bili iznad svojih emocija i kontrolirali ih.

Ono što feministi nazivaju „zatomljivanjem emocija“ u stvarnosti je vladanje emocijama. Sposobnost da vas istovremeno bude strah i da imate dovoljno hrabrosti i staloženosti da učinite ono što je potrebno da ostvarite rezultat. Sposobnost da se odvojite od svojih osjećaja i donesete ključne i objektivne odluke, ne samo za sebe već i za sve oko sebe. U trenutku općeg stradanja i kaosa, elementarnih nepogoda i ratnog stanja, staložen čovjek odvojen od emocija, vođen raciom i logikom, jedina je nada od potpunog raspada sustava.

Pa ipak, moderni obrazovni i odgojni sustav uči dječake da je najvažnije osjećati, izražavati emocije, iskomunicirati ih, imati razumijevanja za tuđe emocije, te općenito pridavanje emocijama veliku važnost, kad bi se zapravo emocijama trebalo učiti vladati i zauzdati ih kao divlju zvijer.

Samokontrola, koja uključuje vladanje vlastitim emocijama, jedna je od najbitnijih značajki uspješnog čovjeka. Ona je utemeljena na tisućama godina evolucionarnog razvoja i narodne mudrosti, te je ključna za izrastanje dječaka u muškarca. Moderan odgoj to negira, on zatomljuje samokontrolu, a na slobodu pušta emocionalnu divlju zvijer. Nije ni čudno da većina današnjih muškaraca mentalno nikad ni ne odraste, već se kao odrasle osobe skrivaju iza emocionalne fasade neuspjeha i odbijanja preuzimanja bilo kakve odgovornosti.