Okolnosti koje ukazuju da Iran nije odgovoran za napade u Omanskom zaljevu

Foto: Reuters / Tasnim News Agency

Incident u Omanskom zaljevu, za kojeg su krivicu SAD brzopleto pokušale pripisati Iranu, dodatno je otežao odnose dviju zemalja. Američki predsjednik promptno je optužio Irance za teroristički napad, na što je Teheran odgovorio da SAD „sabotira diplomaciju i skače pred rudo bez imalo dokaza“.

U međuvremenu, američka verzija zbivanja i objašnjenje da su Iranci podmetnuli mine dobila je pljusku od samih vlasnika taknera koji je napadnut. Predsjednik japanske tvrtke Kokuka, u čijem vlasništvu se jedan od napadnutih tankera nalazi, kazao je da je brod napadnut „letećim projektilima, a ne minama“.

Oglas:

        

Na dan 13. lipnja ove godine, dva naftna tankera, japanski Kokuka Courageous i norveški Front Altair, napadnuti su eksplozivnim napravama dok su prolazili kroz Omanski zaljev i kretali se prema međunarodnim vodama. Incident se odigrao samo mjesec dana nakon što su pored obale u Fajuirahu, također u Omanskom zaljevu, na sličan način oštećena četiri komercijalna tankera.

Mark Sleboda, analitičar za sigurnost i međunarodne odnose, te nekadašnji upravitelj nuklearnog reaktora u američkoj mornarici, u razgovoru za ruski medij Sputnik smatra da je malo vjerojatno da bi Iran napao japanski brod uoči sastanka japanskog premijera Abea i iranskog vjerskog vođe ajatolaha Khameneija.

Međunarodna zajednica nije uvjerena američkim dokazima o iranskoj krivnji za napad na tankere

Sputnik: SAD su odmah optužile Iran za incident. Kako bi potkrijepile svoje tvrdnje, američka vojska objavila je video na kojem se navodno vidi brod iranske vojske kako prilazi tankeru s ciljem uklanjanja neeksplodirane magnetne mine. Odmah nakon incidenta, američki razarač poslan je u regiju. Što mislite o američkoj reakciji na incident?

Mark Sleboda: SAD već imaju značajnu vojnu prisutnost u Perzijskom zaljevu. Dva raketna razarača već se nalaze u Omanskom zaljevu vrlo blizu iranskih teritorijalnih voda. Oba broda pripadaju obližnjoj skupini plovila koju predvodi nosač aviona USS Abraham Lincoln.

Znamo da SAD imaju izviđačke i špijunske zrakoplove u regiji, kao i napadačke dronove. SAD su nedavno u regiju poslale i B-53 strateške nuklearne bombardere, kao i dodatnih 1.500 vojnika, što je zasigurno dodatno pojačalo tenzije. Američka peta flota usidrena je u obližnjem Bahrainu, a američko Središnje zapovjedništvo koje nagleda i upravlja američkim snagama na čitavom Bliskom istoku, ima veliku operativnu bazu u Kataru.

Očito je da su američke snage u tom području već prisutne, te je vrlo vjerojatno da su uključene u incident u nekoj mjeri, pitanje je samo u kojoj.

Sputnik: Incident u Omanskom zaljevu snažno podsjeća na napad koji se navodno dogodio sredinom svibnja, a za koji su SAD također optužile Iran. Što je pozadina ovih napada? Je li moguće da Iran šalje poruku da može obistiniti svoje prijetnje o zatvaranju tjesnaca Hormuz u slučaju da Washington nastavi sa svojim pritiskom na Teheran?

SAD optužile Iran za teroristički napad na tankere na temelju Mossadovih informacija

Mark Sleboda: Incident od 12. svibnja je sličan utoliko što je uključivao četiri komercijalna tankera koja su također pretrjela misteriozni napad i gdje su SAD također promptno za napad optužile Iran bez podastiranja adekvatnih dokaza koji bi poduprli te tvrdnje.

Naravno da ekonomski rat kojeg SAD vode protiv Irana sa svim silnim legalnim i ilegalnim sankcijama imaju za cilj ucjeniti ostale zemlje i korporacije da ne posluju s Iranom može uzrokovati takav odgovor.

No sumnjam da bi Iran reagirao na tako dramatičan način u ovom trenutku. Iran i dalje posluje s mnogim zemljama i korporacijama koje prkose sankcijama američkog režima. Iran i dalje pregovara s Europskom unijom, koja nastoji izbjeći američke sankcije i držati se nuklearnog sporazuma. Takav napad na tankere u tjesnacu kroz koji prolazi trideset posto svjetske pomorske trgovine naftnim prerađevinama sigurno bi natjerao EU da napusti Iran i prikloni se američkoj poziciji.

Nadalje, napad se dogodio u trenutku povjesnog posjeta japanskog premijera Abea Teheranu, i pregovorima s ajatolahom Khameneijem o mogućnostima nastavka trgovine naftom usprkos američkim sankcijama i nastojanjima da se smire tenzije.

Smatram da je vrlo mala vjerojatnost da bi iranska vlast napala dva tankera koji putuju za Japan, od koji je jedan i u japanskom vlasništvu, dok se japanski premijer nalazi u Iranu. Drugo plovilo, Front Altair, imalo je većim dijelom rusku posadu, u norveškom je vlasništvu firme Frontline koja je bila vrlo kooperativna i nastavila prevoziti iransku naftu unatoč američkim sankcijama.

Zbog svega navedenog, čak i da je Iran odlučio pokrenuti takvu „nuklearnu opciju“ pokušaja zatvaranja tjesnaca Hormuz i prekida globalnog prometa kroz Perzijski zaljev, držim da je krajnje mevjerojatno da bi to učinili u ovom trenutku, i da bi još izabrali ove konkretne mete. Prije se čini da je netko tko silno želi sukob s Iranom bio ozbiljno uplašen zbog mogućnosti uspješnih japansko-iranskih diplomatskih odnosa koji bi Iranu omogućili ekonomski opstanak, pa čak možda i zagarantirali mir. Tajming i odabrane mete sugeriraju upravo to.

Sputnik: Yutaka Katada, predsjednik japanske tvrtke koja je vlasnik tankera Kokuka Courageous, odbacio je američku verziju napada, izrazivši sumnju da je magnetna mina bila pričvršćena na trup broda. Naglasio je da je posada broda vidjela „dva leteća objekta“ uoči eksplozije. Kako se to može riješiti? Može li neovisna istražiteljska skupina pregledati slučaj i spriječiti eskalaciju?

Mark Sleboda: Očito riješenje za spomenute kontradiktornosti je neovisna istraga od strane UN-a, kao što je predložila ruska vlada. SAD su možda još jednom uhvaćene u širenju laži nakon što su američki dužnosnici tvrdili da je brodu Front Altair bilo od strane iranskih patrolnih čamaca zapriječeno da se odtegli nakon napada, što su predstavnici trvtke Frontline odbacili kao neistinu, te da se njihov tanker tegli na sigurno.

Sigurno je da u obzir moramo uzeti povijest SAD-a i mnogih false flag incidenata i laganja radi stvaranja opravdanja za agresiju, kao i Trumpov očiti animozitet prema Iranu. Zbog svega toga dokazi koji bi potvrdili bilo kakve američke optužbe moraju biti iznimno uvjerljivi. Tako dokazi još ne postoje.

Iran nazvao napade na tankere S. Arabije, Norveške i UAE-a „izraelskom vragolijom“

Sputnik: Što je po vašem mišljenju krajnji cilj Trumpove administracije? Hoće li Trump biti u stanju spriječiti potencijalan totalni sukob, hoće li stvari izmaći kontroli? Tko zapravo uvlači SAD u ovaj sukob?

Mark Sleboda: Vjerujem da je krajnji cilj Trumpove administracije, ili barem ljudi koji upravljaju vanjskom politikom i vojskom, poput savjetnika za nacionalnu sigurnost John Boltona i državnog tajnika Mike Pompea, izazvati oružani sukob s Iranom s eventualnom posljedicom promjene vlasti u toj zemlji.

To je u skladu s programom kojeg je neokonzervativni Brooking Institute objavio 2009. godine objavio pod nazivom „Kojim putem u Perziju“, gdje se objašnjavaju potrebnost i metode uvlačenja Irana u rat. Trump je čini se preuzeo slijediti taj scenarij.

Takav vojni sukob uvukao bi i američke i iranske saveznike u rat širokih razmjera diljem Bliskog istoka, koji bi se vjerojatno proširio na Palestinu, Libanon, Irak, Siriju i Jemen. Sasvim je sigurno da su američki saveznici Saudijska Arabija, Izrael i Ujedinjeni Arapski Emirati vrlo neprijateljski prema Iranu te aktivno lobiraju da Trumpov režim poduzme agresivne mjere.

Hezbollah poručuje: „Bliski istok će gorjeti ako napadnete Iran“

Pitanje je samo, hoće li taj sukob doista biti u interesu američkog naroda ili su na prvom mjestu interesi Saudijske Arabije i Izraela?