2018. godina je specifična za Daleki istok u geopolitičkom spektru budući da su se počeli otvarati i realizirati novi političko-gospodarski procesi koji razbijaju status quo. Najznačajniji su od njih početak svojevrsnog trgovinskog rata između Kine i Sjedinjenih Država te zaokret u vanjskoj politici Sjeverne Koreje koja se krenula miriti sa svojim “zakletim” američkim neprijateljima. Na istoku Azije, odnosno prostorima Indo-Pacifika, događaji su često dinamični i živahni zbog nazočnosti velikih azijskih sila Kine i Japana, ali iAmerike, međutim ovo su trendovi kakvi se ranije ipak nisu viđali. Usprkos političkim sukobima, Peking i Washington su uvijek bili pouzdani gospodarski partneri a sada se događa pad trgovine te izgleda da Pjongjang bježi iz zagrljaja svoj velikog sjevernog susjeda.

Oba procesa su međusobno  povezana ali treba posvetiti posebnu pozornost manevrirajućoj vanjskoj politici Kim Jong-una koja ranije nije zabilježena i koja bi mogla imati dalekosežne posljedice kakav god bio rasplet. A rasplet može biti svakakav. Nova vanjska politika Sjeverne Koreje može rezultirati spasonosnim ishodom, učvršćenjem aktualne vlasti i ekonomskim napretkom za prosječne građane, a može doći i do kraha režima i čak novih sukoba, vala izbjeglica i drugih opasnih posljedica.

Po svemu sudeći Kim je odlučio igrati igru “zavadi pa vladaj” u odnosu na Kinu i SAD, tj. on nastoji stvoriti i iskoristiti nepovjerenje i pukotine između dvije velesile kako bi mogao iz njihovog sukoba izvući najveću korist koja se nudi u danom trenutku. Kim želi dobiti taktičku prednost i polugu kako bi unaprijedio svoju poziciju za cjenkanje i daljnje diplomatske korake.

Vanjska politika cjenkanja i laviranja između dvije supersile te pokušaj maksimalnog iskorištenja njihovih neslaganja nije neka osobita novost. Tijekom Hladnog rata utemeljitelj i prvi diktator Sjeverne Koreje Kim Il-sung uvijek je nastojao iskoristiti raskol između Kine i Sovjetskog Saveza kako bi učvrstio svoj položaj i izvukao potrebne koncesije. U nekim periodima bi se režim više vezao uz Sovjete a u drugima uz Kineze ovisno o trendovima u kinesko-sovjetskim odnosima te o unutarnjim političkim promjenama. Kad je Hruščov započeo procese liberalizacije sustava tijekom 1950-ih Kim se zbližio i vezao više uz Maovu Kinu i pratio njegove društvene projekte kao što su Veliki skok naprijed i kasnije Kulturna revolucija. A kad je krajem 1970-ih Kina započela uvoditi kapitalističke forme u svoju ekonomiju Veliki vođa je unaprijedio odnose sa Sovjetima. Sada njegov unuk radi nešto slično ali u znatno promijenjenim međunarodnim okolnostima i s puno većim rizikom prilikom manevriranja između Kine i SAD-a.

Početkom ove godine počelo je odmrzavanje arktičko ledenih odnosa SAD-a i DNRK uz prvotno zatopljenje odnosa s Južnom Korejom. Kim i Trump održali su međusobni sastanak što je sve do nedavno bilo potpuno nezamislivo zbog razvoja nuklearnog i balističkog programa DNRK i Trumpove žestoke antikimovske retorike. Ali sve se počelo mijenjati. Opasnosti Kimovog otvaranja prema Americi su dosta velike posebice nakon zahuktavanja američko-kineskih trgovinskih odnosa i Trumpovog nametanja tarifa na uvoz kineske robe te u kontekstu njihovih novih rivalstava u Južnom kineskom moru. Nedavno su rivalstva na morskim vodama južno od Kine bila manifestirana kroz pokazivanje pomorske sile. Rizici za Kimov režim su veliki.

Tijekom ove godine Sjedinjene Države pojačale su putem svoje mornarice svoju nazočnost u Južnom kineskom moru i Tajvanskom tjesnacu. Kao posljedica toga, kineski razarač Luyang došao je opasno blizu sudara s američkim ratnim brodom USS Decatur. Riskantan i provokativan manevar kineskog broda ocijenjen je od strane Amerikanaca neprofesionalnim i opasnim pa tako slikovito može prikazati aktualne odnose Kine i SAD-a. U uvjetima sve gorih američko-kineskih odnosa Kim je odlučio napraviti otvaranja prema Seulu i Washingtonu a istovremeno nastoji održati bliske odnose s Pekingom. Generalissimo je javno zatražio unapređenje veza s Kinom. Međutim, takvi pozivi izgledaju dosta prozirno i neuvjerljivo dok se odvija sve toplije zbližavanje s Amerikancima. Premda bi Kimova dvostruka i lukava vanjska politika mogla rezultirati s očuvanjem bliskih veza s Kinom, SAD ima veliku korist od snažnijeg povezivanja sa Sjevernom Korejom pa je očekivati da će to pokušati učiniti na štetu Kine.

Eventualna uspješna američka strategija privlačenja Kimovog režima mogla bi Sjevernu Koreju otuđiti i udaljiti od svoga sjevernog susjeda i posljedično rezultirati time da Sjeverna Koreja promijeni strane što bi bio najspektakularniji događaj u ovom dijelu 21. stoljeća. Ne treba posebno isticati koliko bi takav rasplet bio povoljan za Trumpovu administraciju i Donalda Trumpa osobno jer bi na tome on itekako profitirao i kod kuće u Americi i u inozemstvu. Uspješno partnerstvo SAD-a sa Sjevernom Korejom kontra Kine bi ušlo u povijest kao Nixonovo otvaranje prema Kini tijekom 1970-ih. Štoviše, takav rasplet situacije bi promijenio balans snaga na Dalekom istoku pa bi se ravnoteža promijenila u korist Sjedinjenih Država koje bi tako zadobile komforan status na prostorima Indo-Pacifika i Dalekog istoka. SAD bi tu bio prva sila a Kina bi dobila udarac u lice. Toga je sigurno svjesno kinesko vodstvo na čelu s predsjednikom Xi Jinpingom.

Dvostruka igra Kim Jong-una koja se može prilično precizno nazvati kockarskom može dovesti do izvlačenja maksimalnih koncesija i od strane Amerike i Kine ali može i završiti kobno za njegovu vladavinu. Donekle je nevažno hoće li Kim ostati na kineskoj strani ili će zahladiti odnose. Jedno je apsolutno sigurno: ako je Peking imalo vjerovao Kimu to povjerenje je sada stvar prošlosti. Približavanje i svesrdno koketiranje s Washingtonom strašno nervira Kineze. Praksa je pokazala kako Kinezi reagiraju oštro kada regionalna politika ugrožava njihovu sigurnost što se vidjelo na primjerima Tajvana i Tibeta. Nepredvidivi sjevernokorejski diktator koji očito mijenja svoja savezništva i privrženost u vanjskopolitičkoj areni može činiti veliku prijetnju kineskoj sigurnosti. Ili bi to tako mogli shvatiti kineski komunistički lideri. Stoga nije teško zamisliti da Kinezi imaju pripremljen ili u pripremi plan promjene režima u Pjongjangu kojeg bi mogli aktivirati u nekoj budućnosti ovisno o okolnostima.

Dinastija Kim uvijek je imala i dan danas ima oslonac svoje vlasti u političko-vojnoj eliti koja dobro živi u inače najsiromašnijoj zemlji istočne Azije. Glavni stupovi jucheovskog režima su Korejska radnička partija, Korejska narodna armija, sjevernokorejske tajne službe i Vrhovna garda, tj. osobna garda tjelohranitelja Kima i njegove obitelji. Među partijom i vojskom postoji zasigurno dobar broj individua koje su željne vlasti a koje se ne slažu s politikom njihovog vođe prema SAD-u. Nije zamislivo da bi Kina sa svim svojim obilatim obavještajnim, sigurnosnim i vojnim resursima mogla koristiti ove dvije grupacije da svrgne s vlasti Kimovu administraciju ako kineski vođe odluče da je to potrebno.

Treba ipak naglasiti kako je upravo opisan scenarij trenutno dosta nerealan za dogoditi se. Takav ambiciozan pothvat svakako bi bio vrlo riskantan za sve koji su u njega uključeni. Takav puč bi jednom pokrenut morao biti uspješan jer bi u slučaju kraha posljedice bile vrlo negativne za Kinu. I bez obzira na to, nije lako napraviti pučističku promjenu vlasti u režimu koji već sedamdesetak godina njeguje kult ličnosti pa nije jasno tko bi bio kineski izbor za novog vođu Sjeverne Koreje. Ta osoba bi svakako trebala biti posebna i trebalo bi se naći posebno opravdanje i priča koja bi narodu izgledala uvjerljivo. Međutim, iako je promjena režima težak zadatak, zna se dobro da su velike sile spremne riskirati kada su im ugroženi interesi. Sjeverna Koreja koja bi se odmetnula od Kine, zbližila i postala prijatelj sa SAD-om i Zapadom bio bi ogroman gubitak kojeg Peking ne bi tako lako progutao. A posebice Xi i njegov krug moćnika ne bi na to bio spreman pristati u trenucima dok su odnosi s Amerikom usijani zbog drugih stvari.

Kimovo diplomatsko manevriranje i kockanje moglo bi uroditi plodom za Sjevernu Koreju ako im Amerikanci i druge demokratske sile ublaže i skinu sankcije te ih počnu uključivati u globalnu trgovinu i zaspu investicijama (što je zahtjevan scenarij jer Kim neće pristati na istinsku denuklearizaciju i upitne su američke investicijske namjere) ali bi moglo biti i kobno. Otvaranje Washingtonu bi moglo izazvati opisani bijes Kine ali i Rusije koje bi to svakako blokirale. Ekonomska liberalizacija otvorila bi i prostor liberalizaciji sjevernokorejskog društva i narod bi se mogao pobuniti protiv svojih vođa koji su osiromašili i unazadili živote svojih građana tijekom posljednjih sedam desetljeća. Zato je Kim veliki kockar.

Autor: Matija Šerić