Pedijatri upozoravaju: Hormoni i operacije promjene spola štetni su za djecu

Foto: Lena Evans

Američko udruženje pedijatara upozorilo je da su hormonske i kirurške intervencije kod djece koja su zbunjena glede svoje spolne pripadnosti, štetne i opasne.

U pismu upućenom vodećim ljudima javnog zdravstva u SAD-u, predstavnici udruženja pedijatara upozorili su na štetne hormonske i kirurške intervencije čiji učinci na maloljetnike nisu podvrgnuti ozbiljnim dugoročnim istraživanjima. Svoj stav potkrijepili su sličnim upozorenjem koje je izdao Kraljevski institut opće medicine u Velikoj Britaniji.

U pismu se navodi da se spomenuti zahvati „rutinski prepisuju djeci kao novi standardni oblik zdravstvene skrbi umjesto etičke psihoterapije“.

Takozvana „rodna disforija“ je stanje u kojem osoba osjeća da je zarobljena u tijelu suprotnog spola. Ovo stanje je također poznato pod imenom „poremećaj rodnog identiteta“. LGBT aktivisti zalažu se za to da rodna disforija više ne bude smatrana psihološkim poremećajem, već bi trebala biti gledana kao normalno stanje i ljudska varijacija.

Pedijatri navode da većina djece s navedenim poremećajem nadvlada stanje u kojem se nalazi ako im se dopusti normalan razvoj kroz pubertet. U pismu se upozorava da neke savezne države dopuštaju da djeca sama daju pristanak na nepovratne medicinske intervencije bez odobrenja roditelja. Također se upozorava da se djeci daju supstance koje blokiraju normalno lučenje hormona i spriječavaju normalan rast spolnih organa i drugih spolnih atributa.

To se obično postiže davanjem prijelaznih spolnih hormona gdje se razina spolnih hormona suprotnog spola polako povećava kako bi se dostigle razine kao kod suprotnog spola.

Nadalje se navodi da neke od intervencija koja se izvode kod djece uključuju uklanjanje gonada i dojki, dok se kirurškim putem simuliraju genitalije suprotnog spola.

Nepovratne posljedice ovih zahvata uključuju, ali nisu ograničene na; sterilnost, seksualnu disfunkcionalnost, kirurške komplikacije, tromboembolične i kardiovaskularne bolesti, osteoporozu, veću učestalost razvoja malignih bolesti, i povišene stope samoubojstava.

U pismu se objašnjava kako se u praksi „ne primjenjuju psihološka i medicinska ispitivanja koja bi razlučila većinu koja prirodno nadraste poremećaj rodnog identiteta kroz pubertet“, te da je liječnicima „zabranjeno istraživati psihološke faktore koji mogu doprinijeti tome da djeca propituju svoj rodni identitet“. Od liječnika i drugih zdravstvenih stručnjaka traži se da „potiču djetetovu odluku o identifikaciji sa suprotnim spolom od svog biološkog posla, i guraju ih ka medicinskim zahvatima promjene spola“.

U Velikoj Britaniji, Kraljevski institut opće medicine također se javno obratio s ciljem upozoravanja na dugoročne posljedice primjene lijekova za sprječavanja puberteta. Navodi se da nema dovoljno istraživanja provedenih po pitanju nepovratnih učinaka zahvata poput hormonskih terapija i kirurških zahvata.

U dokumentu se spominje da se liječnike „sili da provode operacije promjene spola koje leže van domene stručnosti opće medicine“, te se poziva na to da britanski zavod za javno zdravstvo bilježi biološki spol pacijenta, pored odabranog roda, kako bi se spriječile katastrofalne medicinske greške“.

U Engleskoj je posljednjih godina došlo do velikog porasta broja djece koa traže medicinske zahvate koji bi ih učinili da izgledaju kao osobe suprotnog spola. U jedinoj britanskoj „klinici za rodni identitet“, zahtjevi 13-godišnjaka porasli su 30 posto u samo godinu dana, a 14-godišnjaka za 25 posto. Također je zabilježen i sve veći broj osoba koje žale zbog toga što su nad njima provedeni zahvati promjene spola, te žele natrag svoj biološki spol.