Svi se sjećamo, a i danas se to redovno plasira u medije, kako su milijuni „izbjeglica“ iz kojekakvih krajeva ovog svijeta „bježali u strahu za svojim životima.“ Međutim, jednako tako te iste „napaćene duše“ odavno posjećuju krajeve iz kojih su pobjegli.

Pravilo je svugdje isto: pobjegneš u zemlju po izboru (Švedska, Njemačka, Norveška…), zatražiš dozvolu za boravak ili azil i po dobivanju istih, otputuješ u posjetu zemlji iz koje si pobjegao.

Upravo u Norveškoj je nedavno tamošnji medij Aftenposten pokušao dočarati sliku i priliku ove prijevare. Niže navedene brojke pokazuju koliko se pripadnika određene skupine redovito vraća u svoje zemlje.

  • Somalijci: 24%

  • Iračani: 71%

  • Iranci: 55%

  • Eritrejci: 12%

  • Afganistanci: 40%.

Većina svih ovih „izbjeglica“ predstavlja neobrazovanu, a nerijetko i nepismenu skupinu koja na osnovu demokratskih i humanih načela zahtjeva sve što nude demokratske i humane zemlje. Dakako, pritom nije problem u njima koji traže, nego u zemljama koje daju i ignoriraju ovakve činjenice.

Njemačka: Sve veći broj imigranata odlazi na praznike u svoje matične zemlje

Švedska i Njemačka glavni su primjeri ovog iskorištavanja. No, demokracija je poznata kao sustav u kojem su glavni krivci za probleme oslobođeni odgovornosti. Samim time nemoguće je očekivati da će priznati krivicu i kazneno odgovarati za svoja nedjela i promašaje. U konačnici, deportacija takvih značila bi upravo to, ali zbog ideološke zaostalosti, vladajućima nije u interesu biti pravedan, nego „interesan“.