Prije nekoliko godina, francuski književnik Michel Houllenbecq, podigao je prilično prašine u zapadnoj javnosti sa svojim romanom „Potčinjavanje“. Radnja tog romana događa se u bliskoj budućnosti. Na francuskim predsjedničkim izborima, francuske stranke establišmenta udruženo glasaju za kandidata islamske stranke, samo da bi spriječili pobjedu kandidata „ekstremne“ desnice.

Već na onim zadnjim francuskim predsjedničkim izborima 2017., ova fikcija iz Houllenbecquova romana djelimično je postala stvarnost. Sve pro-globalističke stranke establišmenta: Socijalisti, Republikanci (kvazi konzervartivna desnica), Liberali, Zeleni i radikalna ljevica, u drugom krugu su svi udruženo pozvali na glasanje za Macrona, da ne bi pobjedila Marine Le Pen, kandidatkinja Nacionalne fronte.

Nešto slično odigralo se i prije nekoliko mjeseci u Njemačkoj, na lokalanim izborina za gradonačelnika grada Görlitz u pokrajini Saska. U prvom krugu izbora, uvjerljivo je pobjedio kandidat AFD-a, ali nije osvojio absolutnu većinu. Na drugom mjestu, bio je kandidat CDU-a. Uoči drugoga kruga, sve stranke establišmenta: SPD, Liberali (FDP), Zeleni i Ljevica, zajednički su pozvali svoje glasače da glasuju za kandidata CDU-a, da bi se spriječilo da Görlitz postane prvi  grad u Njemačkoj, koji bi imao gradonačelnika iz AFD-a. Skupina njemačkih glumaca, redatelja, scenarista i drugih sa polja filma i kulture, patetično su u javnosti uputili otvoreni apel na građane Gölitza da ne glasaju za „ksenofobnu“ stranku AFD, da misle na ugled ovog grad i cijele Njemačke.  Jer je Görlitz  u zadnjih desetak godina, postao omiljena lokacija za producente iz Hollywooda. Sa svojom starom gradskom jezgrom, mnogim starim povijesnim zgradama, Görlitz je idealna kulisa za snimanje filmova, čija se radnja odigrava u 1. i u 2. svjetskom ratu. Jedan od potpisnika tog pisma bio je i njemački glumac i multimilijunaš, Daniel Brühl, koji je igrao i u više holivudskih filmova. I tako je na koncu u drugom krugu izbora, kandidat AFD-a izgubio, jer su se svi udružili protiv  njega. Kvazi demokršćanski CDU ruku pod ruku sa Zelenima i militantnim marksistima iz stranke Ljevica (nasljednica stranke SED, nekadašnje Komunističke partije DDR-a.)

I nakon nedavnih pokrajinskih izbora u dvije istočnonjemačke pokrajine, Saskoj i Brandenburgu, mogu se vidjeti slične stvari. Pošto je AFD u obje pokrajine osvojo značajan postotak glasova, a CDU i Socijaldemokrati su drastično oslabili, kao i stranka Ljevica, niti CDU u Saskoj, niti SPD i Brandenburgu ne mogu sastaviti vladajuću koaliciju sa dosadašnjim partnerskim strankama, već u obje pokrajine, oni moraju pozvati u pomoć, još jednu treću stranku, a to su Zeleni. Dosadašnja velika koalicija između CDU i SPD-a, u Saskoj nema više većinu, a također je nema ni dosadašnja lijeva koalicija SPD-a i Ljevice u Brandenburgu. Zato će u obje pokrajine sada biti trojne vladajuće koalicije. I to u obje pokrajine, po svemu sudeći takozvana „kenijska koalicija“, tako nazvana po bojama na zastavi Kenije: crna, crvena i zelena. Dakle CDU, SPD i Zeleni. Zeleni uskaču i u jednu i u drugu pokrajinsku vladu kao treći partner, koji donosi potrebnu absolutnu većinu. Inače sve ove stranke elite, u predizbornoj kampanji  uvijek nevješto glumataju, da su jedne protiv drugih, međutim, nakon izbora, je jedino bitno napraviti koaliciju, da bi se AFD držao podalje od vlasti.

Baš kao u Houllenbecquovom romanu: uopće nisu važne brutalne činjenice i surova stvarnost, već samo to da „neprijatelji demokracije“; mrski desničari i „islamofobi“, koji se protive ilegalnoj migraciji i polaganom otimanju vlastite države, ni na koji način nemaju utjecaj na vlast.

Dakle, postupni proces potčinjavanja političke elite, kao u Hollenbecquovom romanu već je dobrim dijelom u tijeku. A kako se treba potčinjavati svaki pojedini domicilni Nijemac, kako se treba polako navikavati na drugačije odnose u vlastitoj državi, drastičnu promjenu sveopće kulture i društva, to je prije dva mjeseca vlastitim iskustvom pokazao Stefan Kuzmany, vodeći novinar elitarnog marksističko-globalističkog tjednika Spiegel. To je onaj Spiegel, koji je naprimjer, prije 3 godine otvoreno podržavao glavosječe ISIL-a i AL Nusre u Siriji, u tada okruženom Alepu u članku pod naslovom „Islamisti su još jedina nada za Alep“. I to je onaj isti Spiegel, čija je novinarska zvijezda Claas Relotious raskrinkan kao lažov na kvadrat. Koji je izmišljao brojne reportaže i članke i za to dobivao sve moguće nagrade vladajuće elite. Njemački mainstream mediji inače su uvrijeđeni, kada ih neovisni mediji nazivaju „lažljivi tisak“ (lügenpresse), ali ovaj slučaj Relotious pokazao je da je taj naziv sasvim opravdan.

Neukölln je poznata problematična gradska četvrt Berlina. U kojoj, preko 70% stanovnika čine arapski i turski migranti. Neukölln je odavno na zlu glasu, kao četvrt u kojoj vladaju arapski mafijaški obiteljski klanovi, u kojoj njemački zakoni faktički ne važe i policija se rijetko usuđuje zalaziti tamo. Novinar Kuzmany je poduzeo neku vrstu osobnog pokusa i zaputio se u Nuekölln, jer je na osobnom primjeru želio dokazati, da tamo uopće nije tako strašno, kako to stalno govore i pišu desničari i populisti i da je multikulturalizam dobar i koristan. Inače, osobe kao Kuzmany iz dobrostojeće više građanske klase, naravno ne stanuju u takvim problematičnim multikulturalnim četvrtima, već u finim, otmjenim četvrtima, gdje gotovo da i nema migranata. Ali Kuzmany je kao tipični njemački elitarni snob i fanatični fundamenetalist religije multikulturalizma i migracije po svaku cijenu, želio pokazati, da je život u takvim multikulturalnim četvrtima kao Neukölln, svjetla budućnost cijele Njemačke . Ali na koncu je ustvari nehotice  potvrdio to što bruje desničari i priznao kapitulaciju i potčinjavanje.

Kao cilj svog pokusa u Neuköllnu, Kuzmany je izabrao gradski bazen „Columbia“. Jer su vijesti o stalnim neredima i uznenmiravanjima posjetitelja njemačkih javnih bazena od strane arapskih i afričkih migranta, tijekom cijelog ljeta, skoro svakodnevno objavljivane ne samo na neovisnim portalima, već su o tome izvještavali i pojedini mainstream mediji, kao Die Welt i Focus. Posebno je u središtu pažnje bio gradski bazen Rheinbad u Düsseldorfu, u kojem su brojni arapski i afrički migranti više puta pravili nered i nasilje i uznemiravali druge posjetitelje. Tako da su nekoliko puta morala intervenirati velike postrojbe policije da naprave red.  Ravnateljstvo bazena je zbog toga vikendom tri puta moralo privremeno zatvoriti bazen. I kasnije dovući još više zaštitara. Ravnateljstva takvih bazena za zaštitare često uzimaju osobe, koje također imaju migrantsko (većinom arapsko) podrijetlo. Da bi takvi zaštitari kao navodno bolje izišli na kraj sa svojim zemljacima, jer eto bolje poznaju njihovu kulturu i  da ravnateljstvo bazena ne bi slučajno bilo optuženo za rasizam, ako su zaštitari koji čuvaju red u bazenima, sve domicilni bijeli Nijemci.

Tako se dakle, Stefan Kuzmany jednog vikenda zaputio u gradski bazen „Columbia“ u Neuköllnu i o svom doživljaju objavio članak na portalu Spiegela. Članak pod naslovom: „Noćna mora populista: u bazenu Columbia, multikulturalna budućnost Njemačke je već sadašnjost

Dakle, već sam naslov, pokazuje, što Kuzmany želi. Da napakosti desničarima i protvnicima masovne migracije. Međutim u samom članku, on nehotice priznaje da je tako, kako protivnici multikulturalizma kažu – da domicilno stanovništvo pomalo postaju građani drugog reda u vlastitoj državi. Kuzmany je dakle legao na veliki, prostrani travnjak uz bazen,  koji predstvalja „plažu“ i namjenjen je za sunčanje i odmaranje. Na tom travnjaku, zabranjeno je da netko roštilja, da igra nogomet ili neku drugu igru.  Upozorenja da su takve stvari zabranjene, pišu na pločama uz travnjak u svim bazenima po njemačkim gradovima. Međutim arapski i afrički migranti ne haju za ta upozorenja i rade što žele.  Zaštitari u bazenu, koji bi trebali voditi računa o tome, ih u tome uopće ne sprječavaju, jer skoro svi zaštitari u tom bazenu u Neuköllnu, također imaju arapsku ili tursku migracijsku pozadinu.

Tako je dakle Kuzmany legao na travnjak da se sunča, međutim legao je baš usred mjesta, gdje je skupina migranata igrala nogomet.

Evo nekoliko navoda iz tog članka, koji je u njemačkim neovisnim medijima i portalima izazavo zluradi podsmijeh i prave salve sprdnje na račun Kuzmanyja.

Dakle, Kuzmany o svom doživljaju piše:

…Da je utakmica još u punom tijeku, primjetio sam tek kada me je lopta pogodila u glavu, nije tako strašno, ali ipak iznenađujuće. U neobičnom jedinstvu, igrači obje momčadi se vesele što me je lopta pogodila u glavu. Što činiti? Da se naljutim? Da ukažem na pravila ponašanja u bazenu?

…U Düsseldorfu (misli na gornji slučaj koji sam opisao), je ipak sve mirno okončalo i također i ja pomislih, da će se i ovo brzo riješiti, jer dvojica nabildanih zaštitara dolaze prema meni. Rutinski rješavaju stvar ovako: ‘Hej stari, pa ti ležiš nasred igrališta!’“.

Kuzmany je dakle sada kao neugodno iznenađen, jer je očekivao da će zaštitari prekinuti utakmicu i upozoriti te migrante da se tu na travnjaku za kupače, ne smije igrati nogomet ni išta drugo i da se ne smiju ometati drugu posjetitelji. Međutim., oni su mu rutinski rekli da leži nasred igrališta, dakle da se treba ukloniti, da ne smeta dečkima da igraju nogomet.

Ali Kuzmany onda prihvaća tu novu situaciju, koju najprije nije očekivao, potčinjava se i kaže:

„...Ma trebaš imati samo malo tolerancije. I to, tolerancije za otrpjeti bol, onda sve to uopće nije problem. Onda lopta dođe još jednom i još jednom i udari te, ali ja ostajem ovdje ležeći, jer kamo bi stigli da popustim. Demonstrativno otvorim knjigu koju sam ponio sa sobom, ali moram priznati: teško mi se koncentrirati (na čitanje)“.

Pojedini njemački neovisni mediji, Kuzmanyja su posprdno nazvali „Ben Stiller“. Ben Stiller je poznati holivudski komičar, koji u svojim filmovima igra većinom uloge obrazovnog i dobro odgojenog, ali dobroćudnog smotanka. Smotanka, koji uvijek mora progutati neku psinu i gadost. Međutim, on stoički i strpljivo, bez ikakve ljutnje, podnosi sve to. I sve to negativno što mu se dogodi, on prihvaća kao nešto što mora tako biti. Ben Stiller u tim ulogama izgleda kao tipični „dobričina“. Što je posprdni izraz u Njemačkoj za ljevičarske zagovorike multikulturalnosti po svaku cijenu.

Ovako Kuzmany, „Ben Stiller“ i dalje nastavlja sa potčinjavanjem:

… Ovo je doista jedno divno mjesto. Naravno, treba imati izvjesnu količinu tolerancije. Galama vam ne treba smetati, kao ni preglasna glazba iz zvučnika za bluetooth, (koji su sa sobom ponijeli mnogi migranti)…Jer, nasuprot senzacionalističkim izvješćima o razmiricama koje se ponekad događaju, bazen Columbia je uzorni primjer mirnog suživota ljudi različitih korjena i kultura.

…Drugdje u Njemačkoj, ljudi idu u bazen na kupanje, da bi preplivali stazu toliko i toliko puta, i u svojoj sebičnosti, spremni su na to, da ukore svakog onoga, tko se ne drži pravila smjera plivanja na plivačkoj stazi. Ali u bazenu Columbia ne postoji smjer plivanja, ovdje nitko ne može paziti samo na sebe, već mora uvijek misliti na druge, koji vam sa ruba bazena mogu skočiti u leđa ili roneći odozdo, vas udariti u trbuh…

Dakle, Kuzmany hoće reći, ovdje nije kao u nekim drugim bazenima u Njemačkoj. Tamo gdje još vladaju normalna pravila ponašanja, i gdje svatko treba paziti da ne pliva u plivačku stazu onog drugoga, i da ne pliva sa krive, suprotne strane plivačke staze, – ta pravila su za Kuzmanyja sebičnost. Nasuprot tome u ovom bazenu Columbia je prava divota, kaos, nema nikavih pravila i ako netko upravo skoči u vodu tebi na leđa ili te netko bubne odozdo iz vode – to je prava solidarnost i tolerancija.

Autor: Bernard K.