Novinar Seymour Hersh, istraživački novinar i dobitnik Pulitzerove nagrade, objavio je bombastično izvješće u kojemu je detaljno pisao kako su Sjedinjene Države, uz pomoć Norveške, digle u zrak njemačko-ruske plinovode Sjeverni tok.
Hershov izvještaj se polako probija kroz medije i pokazalo se da ga je teško ignorirati s obzirom na to da se Hersha smatra jednim od najvećih živućih novinara na svijetu. Kao glavni izvjestitelj za New York Times i The New Yorker, Hersh je razotkrio neke od vrhunskih obavještajnih i geopolitičkih priča posljednjih desetljeća, uključujući masakr u Mỹ Laiju i slučajeve mučenja od strane američkih vojnika u Abu Ghraibu.
Njegovo istraživačko izvješćivanje otkrilo je da CIA i američka mornarica stoje iza podvodnih eksplozija od 26. rujna koje su uništile plinovod Sjeverni tok u Baltičkom moru u činu sabotaže. Iako je velik dio svjetskih medija pokušao okriviti Rusiju, čak ići toliko daleko da su one koji su uprli prstom u SAD okrivili kao teoretičare zavjere, Hershevo izvješće čini se da pokazuje da su SAD akteri iza eksplozije. Hersh, poznat po tome što ima pristup širokoj mreži insajderskih obavještajnih podataka i političkih izvora, opisuje ne samo korak po korak proces koji su SAD poduzele da dignu u zrak cjevovode, već i interna razmatranja unutar Bidenove administracije i raznih obavještajnih organizacija iza odluke o sabotiranju plinovoda.
Hershovo izvješće pod naslovom “Kako je Amerika eliminirala plinovod Sjeverni tok” opisuje kako su SAD iskoristile paravan NATO vježbi BALTOPS 22 da podmetnu eksplozive na cjevovode samo da bi ih detonirale tri mjeseca kasnije pomoću okidača složenog sonarnog sustava iz plutače.
“Prošlog lipnja mornarički ronioci, djelujući pod okriljem naširoko oglašene NATO vježbe sredinom ljeta poznate kao BALTOPS 22, postavili su eksploziv na daljinsko aktiviranje koji je, tri mjeseca kasnije, uništio tri od četiri plinovoda Sjevernog toka, prema izvoru s izravnim znanjem o operativnom planiranju,” piše Hersh.
Hersh dalje opisuje duboke podjele i rasprave unutar Bijele kuće, Pentagona i CIA-e o tome treba li krenuti s diverzantskim napadom. CIA i drugi naglasili su da bi napad s visokim ulozima na infrastrukturu NATO saveznika trebao biti izveden u najvećoj tajnosti, ako bi se uspjelo.
“Mornarica je predložila korištenje nove podmornice za izravni napad na plinovod. Zračne snage raspravljale su o bacanju bombi s odgođenim upaljačima koje bi se mogle aktivirati na daljinu. CIA je tvrdila da što god da je učinjeno mora biti tajno. Svi koji su bili uključeni razumjeli su uloge”, piše Hersh, koji je dodao: “Veliki dio tog vremena pitanje nije bilo hoće li izvršiti misiju, već kako je izvršiti bez ostavljanja ikakvog traga o tome tko je odgovoran.”
U izvješću se navodi da je Bidenov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Jake Sullivan, već vodio radnu skupinu koja je planirala uništiti cjevovode još u prosincu 2021. Kao dio ovog nastojanja da se održi tajnost, Bidenova administracija činila je sve što je bilo moguće kako bi se izbjeglo curenje podataka jer se planiranje odvijalo krajem 2021. i u prvim mjesecima 2022.
Hersh također detaljno opisuje različite motive koji stoje iza napada, a što je važno, oni se nisu odnosili samo na Rusiju, već i na Njemačku i njezinu sposobnost dobivanja jeftine ruske energije za podršku svom proizvodnom sektoru.
“Izravna ruta, koja je zaobilazila bilo kakvu potrebu za tranzitom kroz Ukrajinu, bila je blagodat za njemačko gospodarstvo, koje je uživalo u izobilju jeftinog ruskog prirodnog plina – dovoljno za rad svojih tvornica i grijanje domova, dok je njemačkim distributerima omogućavalo prodaju viška plina, s profitom, diljem Zapadne Europe. Radnja koja bi se mogla povezati s administracijom prekršila bi američka obećanja da će minimizirati izravni sukob s Rusijom. Tajnost je bila ključna”, stoji u izvješću.
Hersh detaljno govori o povijesti plinovoda Sjeverni tok, njihovom gospodarskom utjecaju na Europu, geopolitičkim razlozima zbog kojih su SAD željele ukinuti plinovode i napetoj situaciji oko plinovoda uoči ruske invazije na Ukrajinu.
Kako su se trupe počele gomilati, Hershel piše: “Pažnja administracije ponovno je bila usmjerena na Sjeverni tok. Sve dok je Europa bila ovisna o plinovodima za jeftini prirodni plin, Washington se bojao da će zemlje poput Njemačke nevoljko opskrbljivati Ukrajinu novcem i oružjem potrebnim da porazi Rusiju. U tom nemirnom trenutku Biden je ovlastio Jakea Sullivana da okupi međuagencijsku skupinu kako bi osmislili plan.”
Tijekom sastanaka koji su uslijedili, najviši dužnosnici iz državnog odjela i ministarstva financija, Združenog stožera i CIA-e sastali su se na sigurnoj lokaciji kako bi razgovarali o cjevovodima, a zrakoplovstvo i mornarica ponudili su različite preporuke o tome kako bi se zadatak mogao izvršiti.
Oglas:
Činilo se da su sudionici znali što je na kocki, s jednim izvorom koji je rekao: “Ovo nisu dječje stvari” i da je, ako se napadi povežu s SAD-om, “to čin rata”.
Hersh opisuje brojna upozorenja protiv operacije, a izvor kaže: “Neki zaposlenici u CIA-i i State Departmentu govorili su: ‘Nemojte to raditi. To je glupo i bit će politička noćna mora ako izađe na vidjelo.’”
Unatoč upozorenjima, CIA se odlučila za korištenje elitnih dubokomorskih ronilaca američke mornarice koji su bili smješteni u Panama Cityju na Floridi da postave eksploziv i unište naftovod.
Ono što je uslijedilo bilo je zapanjujuće. Dana 7. veljače, manje od tri tjedna prije naizgled neizbježne ruske invazije na Ukrajinu, Biden se u svom uredu u Bijeloj kući sastao s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom, koji je, nakon malo kolebanja, sada čvrsto bio u američkom timu. Na brifingu za novinare koji je uslijedio, Biden je prkosno rekao: “Ako Rusija izvrši invaziju . . . više neće biti Sjevernog toka 2. Mi ćemo tome stati na kraj.”
Dvadeset dana ranije, podtajnica Nuland iznijela je u biti istu poruku na brifingu State Departmenta, uz malo medijskog izvještavanja. “Danas vam želim biti vrlo jasna”, rekla je odgovarajući na pitanje. “Ako Rusija napadne Ukrajinu, na ovaj ili onaj način Sjeverni tok 2 neće napredovati.”
Hersh daje detaljan uvid u to kako je operacija sabotaže provedena uz pomoć Norveške, koja je imala koristi od uništenja plinovoda Sjeverni tok budući da se oni natječu s prodajom norveškog plina.
“Uništenje Sjevernog toka – ako bi Amerikanci to uspjeli izvesti – omogućilo bi Norveškoj da proda puno više vlastitog prirodnog plina Europi”, navodi se u izvješću.
Negdje u ožujku, nekoliko članova tima odletjelo je u Norvešku kako bi se sastali s norveškom tajnom službom i mornaricom. Jedno od ključnih pitanja bilo je gdje je točno u Baltičkom moru najbolje mjesto za postavljanje eksploziva. Sjeverni tok 1 i 2, svaki s dva niza cjevovoda, bili su odvojeni velikim dijelom puta za nešto više od jedne milje dok su išli do luke Greifswald na krajnjem sjeveroistoku Njemačke.
Norveška mornarica brzo je pronašla pravo mjesto, u plitkim vodama Baltičkog mora nekoliko milja od danskog otoka Bornholm. Cjevovodi su bili udaljeni više od jedne milje duž morskog dna koje je bilo duboko samo 80 metara. To bi bilo u dometu ronioca, koji bi, radeći s norveškim lovcem na mine klase Alta, ronili s mješavinom kisika, dušika i helija koja struji iz njihovih spremnika, i postavljali oblikovana C4 punjenja na četiri cjevovoda s betonskom zaštitom. Bio bi to dosadan, dugotrajan i opasan posao, ali vode kod Bornholma imale su još jednu prednost: nije bilo velikih plimnih struja, koje bi otežale ronjenje.
Norvežani su bili ključni za rješavanje ostalih prepreka. Poznato je da ruska mornarica posjeduje tehnologiju nadzora koja može uočiti i aktivirati podvodne mine. Američke eksplozivne naprave trebale su biti kamuflirane na način da se ruskom sustavu doimaju kao dio prirodne pozadine – nešto što je zahtijevalo prilagodbu specifičnoj slanosti vode. Norvežani su imali rješenje za to.
C4 spojen na cjevovode trebao bi biti aktiviran sonarnom plutačom koju bi zrakoplov ispustio u kratkom roku, ali postupak je uključivao najnapredniju tehnologiju obrade signala. Jednom postavljeni, uređaji za odgođeno mjerenje vremena priključeni na bilo koji od četiri cjevovoda mogli bi se slučajno aktivirati složenom mješavinom pozadinskih zvukova podmorja u Baltičkom moru s velikom prometom – od bliskih i udaljenih brodova, podvodnih bušenja, seizmičkih događaja, valova, pa čak i morskih stvorenja. Kako bi se to izbjeglo, sonarna plutača, jednom postavljena, emitirala bi slijed jedinstvenih niskofrekventnih tonskih zvukova—slično onima koje emitira flauta ili klavir—koje bi prepoznao uređaj za mjerenje vremena i, nakon unaprijed postavljenih sati odgode, aktivirao eksploziv.
Dana 26. rujna 2022. izviđački avion norveške mornarice P8 obavio je naizgled rutinski let i ispustio sonarnu plutaču. Signal se proširio pod vodom, prvo do Sjevernog toka 2, a zatim do Sjevernog toka 1. Nekoliko sati kasnije aktiviran je C4 eksploziv velike snage i tri od četiri cjevovoda su uništena.
Bijela kuća je već demantirala izvješće, a glasnogovornik je u e-poruci napisao da je izvješće “lažno i potpuna fikcija”. CIA je napisala: “Ova tvrdnja je potpuno i krajnje lažna.”
