Tijekom ranih 1930-ih židovski cionisti i njemački nacionalsocijalisti dijelili su zajednički cilj – preseljenje Židova iz Njemačke u Palestinu koja je tada bila pod britanskom upravom. Obje strane složile su se kako su Židovi etnička skupina različita od Nijemaca te da bi bilo dobro zajedničkim snagama preseliti ih u „obećanu zemlju“.

Šest mjeseci nakon Hitlerova dolaska na vlast 1933., Cionistička federacija Njemačke poslala je detaljan prijedlog novoj vladi u kojem je ponudila svoju podršku u rješavanju „židovskog pitanja“.

Poziv svjetskog Židovstva na bojkot njemačkih proizvoda nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast | Izvor: Wikimedia Commons

S obzirom na istovjetan zajednički cilj, nacionalsocijalističke vlasti uvelike su podržavale cionizam zbog njegove težnje za preseljenjem Židova u Palestinu. Ta suradnja potrajala je od 1933, pa sve do 1942., kada su ratne zbivanja spriječila daljnju provedbu ove ideje.

U kolovozu 1933. nacionalsocijalisti su tako sklopili sporazum s predstavnicima Svjetske židovske agencije o preseljenju Židova iz Njemačke u Palestinu. Dotični sporazum poznat je i pod nazivom „Ha’avara“.

Znakovita podrška zajedničkom cilju

Unatoč novoj političkoj atmosferi i povišenim tenzijama, mnogi Židovi u Njemačkoj i dalje su se smatrali prvenstveno Nijemcima. No, veliki dio njih okrenuo se i cionizmu kao svjetonazoru koji odgovara židovskim interesima. Sve do kraja 1938., cionistički pokret rastao je u Njemačkoj, a čak je i novinski list Jüdische Rundschau imao ogromnu tiražu.

Primjerak lista Jüdische Rundschau | Izvor: rarenewspapers.com

U to doba u Njemačkoj su objavljene i brojne cionističke knjige, dok je u Berlinu 1936. održana čak i cionistička konvencija.

SS je također iskazivao znakovitu potporu cionizmu kako bi se iz Njemačke čim prije odselio što veći broj Židova. Tako je primjerice putem serije članaka u listu Der Angriff, pod naslovom „Nacist putuje u Palestinu“ opisano putovanje jednog visokopozicioniranog SS-ovca u Palestinu, u pratnji predstavnika Cionističke federacije.

„Nacist putuje u Palestinu“ – serijal članaka o putovanju Leopolda von Mildensteina u Palestinu | Izvor: pinterest

SS-ov zapovjednik Leopold von Mildenstein i dužnosnik Cionističke federacije Kurt Tuchler proveli su šest mjeseci na putovanju kroz Palestinu kako bi razradili planove za razvoj nove zemlje. Von Mildenstein je pohvalio cionističke napore i razvoj nove domovine Židova.

Der Angriff je povodom serije od 12 članaka plasirao i posebnu medalju, sa svastikom na jednoj i Davidovom zvijezdom na drugoj strani. Nedugo nakon objave ovih članaka, von Mildenstein je promoviran u šefa odjela za židovska pitanja pri SS-u.

Službeno glasilo SS-a Das Schwarze Korps javno je dalo podršku cionizmu u svibnju 1935. riječima: „Neće još dugo potrajati prije nego li Palestina ponovno bude sposobna primiti svoje sinove koji su bili izgubljeni više od tisuću godina. Naše dobre želje, zajedno sa službenom dobrom voljom, odlaze s njima.

Sporazum o preseljenju – Ha’avara

Prema sporazumu o preseljenju, svaki Židov koji će biti prebačen u Palestinu dobio je poseban bankovni račun na koji bi uplaćivao svoj novac. Taj novac koristio se za kupnju njemačkih poljoprivrednih alata, građevinskog materijala, drvne građe, ugljena, čelika, gnojiva i drugih sredstava koja su se prebacivala u Palestinu i potom preprodavala putem tvrtke u Tel Avivu koja se također zvala Ha’avara.

Novinski list Der Angriff povodom preseljenja Židova u Palestinu objavio je i posebnu medalju | Izvor: Wikimedia Commons

Novac od prodaje potom se davao tom istom židovskom doseljeniku po dolasku u Palestinu, u istoj količini koju je uplatio kao depozit u Njemačkoj.

Njemačka je u to doba zbog nestašica deviza uvelike provodila takozvanu „robnu razmjenu“ s drugim zemljama, a u slučaju Palestine, ponajviše su se uvozile naranče u zamjenu za njemačka dobra.

Neki predstavnici i članovi židovskih organizacija strahovali su kako će ovaj pakt umanjiti međunarodni bojkot njemačkih dobara kojeg je promoviralo svjetsko židovstvo. Međutim, predstavnik cionista Sam Cohen uvjerio je delegate Cionističkog kongresa održanog 1933. u Pragu da Njemačka neće imati ekonomske koristi od sporazuma.

Naime, sporazum Ha’avara nije se kosio s bojkotom, budući da nikakva strana valuta nije dopirala do Njemačke.

Pripreme

Kako bi se židovske doseljenike pripremilo na život u Palestini, cionisti su morali nad njemačkim Židovima provesti i posebnu obuku. Iz tog razloga na Židove je vršen veliki pritisak da se prestanu identificirati kao Nijemci, te da prigrle svoj židovski identitet.

Parada cionističke skupine Betar u Njemačkoj 1934. sa zastavom cionističke države, identičnoj današnjoj zastavi Izraela | Izvor: Institut Jabotinsky

Gestapo je učinio sve tih dana da promovira iseljavanje, posebice u Palestinu. Često smo od njih dobivali pomoć kada smo tražili bilo što od drugih vlasti tijekom priprema za emigraciju,“ izjavio je šef Cionističke federacije Hans Friedenthal.

Dok je međunarodno židovstvo pozivalo na bojkot njemačkih dobara, židovski list Jüdische Rundschau pozdravio je nove rasne zakone usvojene u Nurembergu u rujnu 1935., jer je to odgovaralo njihovim pro-židovskim težnjama i ionako separatističkom načinu života.

Cionistički lideri diljem svijeta također su iskazali svoje zadovoljstvo novim mjerama. Stephen G. Wise, predsjednik Američkog i Svjetskog židovskog kongresa rekao je u lipnju 1938.: „Ja nisam američki građanin židovske vjere, ja sam Židov. … Hitler je bio u pravu u jednoj stvari. On je židovski narod predstavio kao rasu i mi jesmo rasa.

Karta kampova za pripremu Židova na život u Palestini | Izvor: Institute for Historical Review

U dogovoru s njemačkim vlastima, cionističke skupine uskoro su organizirale podizanje 40-ak posebnih kampova i poljoprivrednih centara diljem Njemačke, kako bi se u njima budući doseljenici obučavali za život u Palestini. U ovim kampovima bilo je dopušteno isticanje nove židovske zastave koja će kasnije postati i službena zastava Izraela.

SS je pod vodstvom Himmlera u međuvremenu putem cionističke militantne skupine Haganah organizirao prikupljanje informacija o stanju u Palestini. Ova suradnja čak je uključivala i tajno krijumčarenje njemačkog oružja za židovske doseljenike u Palestini, kako bi ovi mogli vršiti terorističke akcije protiv lokalnih Arapa i britanske uprave.

Protivljenje i nastavak provođenja

Ovom sporazumu posebice su se protivili njemački i arapski poduzetnici u Palestini, koje je očekivano smetao monopol Židovske agencije koja je potpuno preuzela kontrolu nad uvozom njemačkih dobara u Palestinu. To je predstavljalo opasnost za gubitak tržišta u ostalim dijelovima arapskog svijeta.

Iako se Palestina dolaskom židovskih imigranata, njemačkog novca i njemačke mašinerije izuzetno brzo razvijala, njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova u prosincu 1937. provelo je reviziju učinka Ha’avare. U reviziji je utvrđeno kako su negativne posljedice nadmašile one pozitivne te da bi sporazum trebalo ukinuti.

Unatoč protivljenju Ministarstva unutarnjih polsova, iseljavanje se nastavilo | Izvor: Dogma and Geopolitics

Ipak, Hitler je odlučio nastaviti sa iseljavanjem, opravdavajući i eventualne veće posljedice, odlaskom Židova iz zemlje.

Ministarstvo gospodarstva pomoglo je organizirati još jednu organizaciju za preseljenje, Međunarodna trgovinska i ulagačka agencija (INTRIA). Preko ove agencije Židovi iz drugih zemalja svijeta mogli su pomoći Židovima koji su se preselili u Palestinu. Preko INTRIA-e je prošlo gotovo 900.000 dolara židovskim doseljenicima.

Restrikcije britanske uprave

Britanske vlasti 1937. i 1938. uvele su niz restrikcija po pitanju židovskog preseljenja u Palestinu. Međutim, SS je sa cionističkom skupinom Mossad le-Aliya Bet (kasniji Mossad), sklopio dogovor o ilegalnom useljavanju Židova u Palestinu.

Zahvaljujući tome, nekoliko konvoja brodova sa židovskim doseljenicima uspješno je izbjeglo britanske patrolne brodove. Štoviše, tijekom 1938. i 1939., broj preseljenih Židova iz Austrije i Njemačke drastično je porastao.

Britanci su usprkos restrikcijama dopuštali useljenje svim Židovima koji su mogli dokazati da imaju minimalno 1000 funti imovine.

Oko 10.000 Židova trebalo je biti preseljeno u listopadu 1939. Međutim, izbijanje rata u rujnu zaustavilo je proces.

Ipak, njemačke vlasti djelomično su nastavile s iseljavanjem Židova i tijekom 1940. i 1941.

Rezultati

Između 1933. i 1941., oko 60.000 Židova prebačeno je iz Njemačke u Palestinu putem Ha’avare, što je oko 10 posto tadašnjeg židovskog stanovništva u Njemačkoj. „Njemački“ Židovi 1939. predstavljali su oko 15 posto Židova u Palestini. Određeni dio Židova prebacio je velika osobna bogatstva u Palestinu, pa su tamo izgradili replike svojih domova i tvornica.

Židovski doseljenici na brodu u Haifi | Izvor: Pinterest

Iz Njemačke je prema Palestini prebačeno 139.57 milijuna Reichsmaraka (oko 40 milijuna dolara u ondašnjoj protuvrijednosti). To je uključivalo i 33.9 milijuna Reicshmaraka (13.8 milijuna dolara) koje je prema sporazumu morala dati Reichsbanka.

U Palestini su zahvaljujući njemačkim investicijama izgrađena brojna poduzetništva, što je bila kasnija osnova za stvaranje Države Izrael.

Gospodarska aktivnost koju je omogućio priljev njemačkog kapitala i transfer Ha’avara privatnom i javnom sektoru bili su od najveće važnosti za razvoj zemlje. U židovskoj Palestini osnovano je mnogo novih industrija i trgovačkih poduzeća, a brojne tvrtke koje su danas iznimno važne u gospodarstvu Države Izrael duguju svoje postojanje Haavari.,“ rekli su bivši sudionici sporazuma 1972.

Godine 1948. nastao je Izrael | Izvor: Wikimedia Commons