Između 1914. i 1923. godine, stotine tisuća Armenaca koji su živjeli pod turskom vlasti bile su izložene progonima i masovnim egzekucijama. Procjenjuje se da je život izgubilo i preko milijun i pol ljudi.

Turska vlast nikad nije priznala da se radilo o sistematskom vršenju genocida nad Armencima, već da se radilo žrtvama i pojedinim masakrima počinjenima u udaljenim provincijama nad kojima osmanska vlast nije imala poptunu kontrolu, te da su mnoge zločine počinila razna kurdska plemena i bande.

Iako strani povjesničari drže da je turska vlast znala za vršenje genocida, te da ga je čak i svjesno sprovodila, uvijek je nedostajao pismeni dokaz koji povezuje zločine i tursku vlast.

Taner Akcam, profesor povijesti na sveučilištu Clark u Massachusetts, te stručnjak za armenski genocid, smatra da je pronašao tu kariku koja je nedostajala. Prema njegovom otkriću, vlast u Istanbulu bila je svjesna genocida, te ga je odobravala i poticala.

Dokaz je serija telegrama, koje su dešifrirali i potpisali turski dužnosnici, a koja je pronađena među državnim dokumentima osmanske arhive, koja je dio kolekcije povjesnih dokumenata u Istanbulu, a koje je vlast dala na uvid povjesničarima.

Telegrami ukazuju na stalnu korespodenciju osmanskih dužnosnika u provinciji i u Istanbulu, te jasno spominjanje termina „uklanjanje“ i „istrijebljenje“. Analizom potpisa dokumenata potvrđeno je da je nekolicinu telegrama potpisao osobno Bahettin Sakir, kojeg se smatra jednim od glavnih arhitekata armenskog genocida.

Osmanski genocid nad Armencima

Iako je ideja o istrebljenje Armenaca koji su živjeli u tadašnjoj Turskoj došla iz provincijskih regija, novi dokazi ukazuju na to da je Istanbul svijesno prihvatio tu ideju.

Pored spomenutih telegrama, Akcam je otkrio mnoštvo dokumenata koji su korišteni kao dokazi na suđenjima koje je sprovodila poslijeratna turska vlast.

Bilo je ukupno 63 različita suđenja i preko 200 okrivljenika. Materijali s tih suđenja su nestali, a vladini dužnosnici ih nikad nisu pustili u javnost.

Za ova suđenja znalo se uglavnom na temelju tadašnjih novinskih izvještaja te nekolicine presuda koje su javno objavljene od strane vlasti. Dio dokumenata sa suđenja ipak je uspio završiti u privatnoj arhivi katoličkog svećenika u Armeniji.

Među tim dokumentima sa suđenja, Akcam je pronašao šifrirane telegrame koji su koristili isti sustav kodiranja kao i telegrami pronađeni u državnom arhivu u Istanbulu.

Pronađeni telegrami dali su dodatne dokaze o komunikaciji između izvršitelja genocida u provincijama i vojnih te političkih dužnosnika u Istanbulu.