SAD-ovi „ratovi protiv terorizma“ i „širenje demokracije“ po svijetu od 2001. do danas koštali su američke porezne obveznike 5.9 trilijuna dolara te su odnijeli najmanje milijun života, uključujući i živote 15.000 Amerikanaca.

Institut Watson za vanjske i unutarnje poslove pri Sveučilištu Brown, objavio je najnoviju studiju o visini troškova svih ratova od napada na WTC 2001. Troškovi će se tijekom fiskalne 2019. godine popeti na 5.9 trilijuna dolara.

U studiji je izneseno da američka vojska trenutno provodi „antiterorističke“ aktivnosti u čak 76 zemalja, što je oko 39 posto svjetskih država, pri čemu se njihove „misije“ i dalje šire.

Dakako, brojne operacije uključivale su kršenje ljudskih prava, ratne zločine i slične aktivnosti.

Procijenjeno je da je između 480.000 i 507.000 ljudi uvijeno u američkim invazijama na Irak, Afganistan i Pakistan, nakon napada 11. rujna 2001.

Međutim, ova brojka ne uključuje više od 500.000 ubijenih u ratu u Siriji, koji se vodi od 2011., a u čemu je SAD zajedno s Izraelom i te još nekoliko Zapadnih sila odigrao itekako ključnu ulogu u jačanju terorističkih skupina.

Jedna od glavnih meta bila je i Libija, u kojoj je „donošenjem demokracije“ i rušenjem Gaddafija umjetno stvoren potpuni kaos i građanski rat.

Samo u Afganistanu, Pakistanu i Iraku ubijeno je 6951 američki vojnik, 21 američki civil te 7820 raznih izvođača radova i osoba koje su bile pod nekim oblikom ugovora.

Ukupan i točan broj žrtava nemoguće je utvrditi jer su mnogi ubijeni u ovim ratovima bačeni u masovne grobnice koje još nisu otkrivene. To je posebice slučaj kod ISIL-a koji je redovno provodio ovakvu praksu masovnih ubijanja.

Ukoliko SAD nastavi sa vođenjem suludih ratova u svijetu do 2023., procijenjeno je da će to Amerikance koštati još 808 milijardi dolara, što bi ukupnu cifru moglo popeti na oko 6.8 trilijuna dolara, navodi se u studiji.

SAD svoje ratne pohode financira novim zaduživanjem, pri čemu je očito da taj neodrživi način vođenja vanjske politike vodi ka sigurnosnom i ekonomskom kolapsu zemlje, jer enormni dug nastavlja rasti do nedokučivih granica.

U studiji je ovaj način uspoređen kao s vlasništvom kreditne kartice, gdje građani zasad plaćaju samo kamate, dok vlast i dalje troši novac. Svakome je jasno da puni iznos troškova zapravo nikad neće biti otplaćen.