Moderni oblici ropstva obuhvaćaju većinom prisilni rad, prisilnu prostituciju, trgovanje ljudima te ropski rad djece ili ritualno ropstvo. Iako su bjelački narodi odavno okončali robovlasništvo te se odmaknuli od te gnusne prakse, afrički narodi i dalje prakticiraju ropstvo diljem afričkih zemalja.

Ropstvo je duboko ukorijenjeno u društvu Mauritanije, a unatoč tome što su ga francuski kolonizatori okončali u toj zemlji 1905., ono je itekako prisutno u sustavu.

Godine 1981., Mauritanija je postala zadnja zemlja u svijetu koja je usvojila zakon koji zabranjuje ropstvo. Međutim, kazneni zakon kojim bi se kažnjavali robovlasnici ili preprodavači robova, uveden je tek 2007., pod pritiskom međunarodne zajednice.

Unatoč takvim mjerama, ropstvo je i dalje prisutno u Mauritaniji, pri čemu procjene govore da oko 90.000 robova danas živi u toj zemlji (2.1 posto stanovništva). Iako je to smanjenje u odnosu na brojke iz 2013., kada je broj robova iznosio 140.000, jasno je vidljivo da je ropstvo i dalje vrlo izraženo.

Podaci ipak nisu posve pouzdani, budući da u zemlji gotovo da i nema stranih promatrača, a vlasti uporno negiraju postojanje ropstva.

U Mauritaniji nema crnih „građana“ ili „državljana“

Današnje robove u Mauritaniji u najvećem dijelu čine crnci, dok su njihovi robovlasnici isključivo – Arapi.

Ropstvo se u Mauritaniji prenosi kroz generacije. Potomci crnaca koji su porobljavani tijekom prošlosti, danas se nazivaju crnim Maurimaili heratinima. Oni čine oko 40 posto stanovništva Neki od njih su robovi Brberima koje se izvitopereno naziva „bijelcima“ ili beydanima jer su nešto svjetlije puti, iako je riječ tek o običnim Arapima koji su potomci prethodnih arapskih robovlasnika. Arapi su preuzeli kontrolu nad Mauritanijom još u 17. stoljeću.

Po nepisanim pravilima, robovi i njihovi potomci u vlasništvu su njihovih gospodara. Robovi se mogu kupovati, prodavati i poklanjati kao darovi.


Nepoznate činjenice o ropstvu u Americi


Među modernim robovima posebno su zastupljene žene, koje rade u domaćinstvima, brinući se za djecu gospodara i kućanske poslove. Većina njih česte su žrtve seksualnih zlostavljanja od strane robovlasnika.

Kako se ropstvo smatra nasljednim, u Mauritaniji robovi današnjice su potomci robova koji desetljećima rade za iste obitelji.

Iako nisu okovani lancima, robovi su držani u ropstvu primjenom ekonomskih i psiholoških metoda. Robovima nije dopušteno obrazovati se te su učeni da ne propitkuju svoje ropstvo. Štoviše, većina ih uopće nije svjesna da su robovi!

Dio robova koji je oslobođen, naprosto nema ekonomske uvjete opstati, te su primorani i dalje raditi za svoje gospodare.

Vlasti prikrivaju, vjerski lideri odobravaju

Ropstvo je u određenoj mjeri uvjetovano i religijom. Mauritanija je islamska zemlja te lokalni islamski vjerski vođe odobravaju ropstvo. Po pravilima islama, muslimanima nije dopušteno porobljavati druge muslimane. Ipak, islamski vjerski lideri, kao i lideri drugih religija u zemlji, navode robove da će ih sužanjstvo odvesti u raj.

Vlada Mauritanije, kojom dominiraju beydani, negira postojanje ropstva u zemlji. Štoviše, vlasti svaki govor o ropstvu u zemlji pripisuju „manipulacijama Zapada“ te kao „čin napada prema islamu“ ili pak kao rezultat „utjecaja židovske zavjere.

Postoje organizacije, ali i represija te otpor vlasti

U Mauritaniji djeluje nekolicina anti-ropskih organizacija, među kojima se ističu Initiative for the Resurgence of the Abolition Movement (IRA) te SOS Esclaves.

SOS Esclaves pritom pomaže robovima da pobjegnu od svojih gospodara te pritišću vlasti i vjerske lidere da riješe problem ropstva.


Arapska trgovina robljem i robovlasništvo u Africi


Obje organizacije su osnovali i vode bivši robovi. Zbog aktivnosti usmjerenih protiv robovlasništva, dio aktivista našao se na udaru vlasti te su završavali i u zatvorima.

Unatoč pritiscima iznutra i izvana, ropstvo i dalje opstaje u zemlji. Prvi problem su vlasti i vjerske institucije. No, ulogu igraju i nepismenost, nesvjesnost, siromaštvo i neznanje samih robova. Veliki problem je vjerovanje robova da je ropstvo dio prirodnog društvenog poretka ili da će služenjem drugima robovi ići u raj.

Česti faktori su i ovisnost o gospodarima po pitanju hrane i odjeće, ali i ostavljanje članova obitelji pri bijegu.

Usprkos činjenicama da ropstvo diljem svijeta postoji otkako je svijeta i vijeka, kao i da su primjerice Afrikance prvotno porobljavali Arapi, a da su ih preprodavali sami Afrikanci, krivnja za „robovlasništvo“ predbacuje se isključivo bijelcima, koje se potom moralno ucjenjuje s ciljem podčinjavanja.

Ropstvo je u Africi zastupljeno i dan danas, ali većina o tome jako malo zna, budući da takve činjenice nisu medijski eksponirane kao iluzije, manipulacije i izmišljotine anti-bjelački nastrojenih organizacija i medija.


Psihologija genocida: Emocionalno i moralno ucjenjivanje s ciljem podčinjavanja