Španjolski „socijalistički“ premijer u četvrtak nije uspio dobiti podršku Parlamenta za formiranje nove vlade, povećavajući političku nestabilnost i gurajući zemlju prema četvrtim općim izborima u pet godina.

Premijer Pedro Sánchez pokušao je privući ekstremnu marksističku stranku Unidas Podemos (Zajedno možemo) u vladinu koaliciju, ali se nisu uspjeli dogovoriti o tome kako podijeliti mjesta u kabinetu i druge moćne pozicije, prenosi AP.

Moram reći da je između stranaka ljevice trebalo formirati vladu od prvog dana“, rekao je Sánchez. „Dogovor nije bio moguć. Žalim zbog povijesne prilike koja nestaje.“

Sánchez je dobio potporu od 123 člana socijalističke komore i jednog zastupnika iz marginalne regionalne stranke, dok je 155 zastupnika glasovalo „ne“. Bilo je 67 suzdržanih.

Zastupnici sada imaju rok do 23. rujna za konačnu odluku ili će Španjolci biti pozvani na birališta po drugi put u sedam mjeseci, a četvrti put od 2015. Novi izbori bit će u studenom.

Pablo Iglesias, čelnik stranke Unidas Podemos, u zadnjoj je ponudi za davanje podrške tražio u zamjenu kontrolu politike u navodnoj borbi protiv nezaposlenosti. To su s ogorčenjem dočekali članovi „socijalista“ koji kažu da je ponuda došla prekasno. Na kraju, su 42 člana stranke ostala suzdržana.

Težim da imam vladu, ali ne po svaku cijenu“, kazao je Sánchez Iglesiasu, koji se pogrbio i namrštio.

Na čelu Španjolske izmjenjivala se izmjenjivali su se „socijalisti“ i „konzervativci“ Narodne stranke sve do pojave Unidad Podemosa i drugih stranaka nakon globalne recesije prije deset godina. Unatoč svemu, razina nezaposlenosti je ogromna, dok političari svih ideologija ubiru tek svoj dio kolača, kao i u ostalim „demokracijama“ Europe.

Sánchez se prije godinu dana preselio u predsjedničku palaču Moncloa i zadržao vladu dok se njegov račun za potrošnju ugašen u veljači.

U klasičnom „demokratskom“ sustavu, cijeli politički cirkus sveo se na uobičajeno međusobno okrivljavanje različitih frakcija marksista i konzervativaca. Iracionalna potreba za formiranjem beskorisnih koalicija samo je doprinijela stanju u kojem je narod bez pravog vodstva prepušten tek uobičajenom iščekivanju nesposobnog šefovanja i nastavku agonije.