Samo tri zemlje Europske Unije, među kojima je i Hrvatska, u potpunosti zabranjuju kupovinu i prodaju seksualnih usluga. Tu su još Rumunjska i Litva. Ostatak zemalja ima blago naklon odnos prema prostituciji, a najbizarniji model koriste Švedska, Francuska i Irska, koje su ozakonile feministički stav da je prodaja seksualnih usluga legalna, no ne i kupovina istih, što znači da se kažnjavaju samo korisnici, no ne i pružatelji usluga.

Općenito, zemlje članice EU-a imaju prilično blag pristup prema ljudima koji dobrovoljno nude seksualne odnose u zamjenu za novac, kao što pokazuje Statistin grafikon.

Zemlje poput Austrije, Njemačke i Nizozemske prednjače kada je riječ o uključivanju seksualnih radnika u redovnu radnu populaciju. U Njemačkoj, na primjer, Zakon o prostituciji donesen 2002. omogućuje seksualnim radnicima da sklapaju redovite ugovore o radu, koji u teoriji nude zaštitu prema zakonu o radu i zahtijevaju od njih da se prijave i plate porez. U pregledu učinaka ovog zakona 2007. godine, vlada je zaključila da su se radni uvjeti poboljšali samo za 35 posto seksualnih radnika u zemlji. Nizozemska je legalizirala trgovinu već u listopadu 2000. i dopustila slobodnim i unajmljenim seksualnim radnicima da se pridruže službenim sindikatima, a ankete u stanovništvu pokazale su široku potporu ideji o seksualnom radu kao redovnom poslu i legitimizaciji javnih kuća u godinama prije.