Tri uzastopne objave ruskog Ministarstva obrane 20., 22. i 25. srpnja o uspješnom presretanju i obaranju izraelskih projektila u sirijskom zračnom prostoru izazvale su žestoku raspravu među političkim i vojnim analitičarima. Zašto su objave Ruskog centra za pomirenje u okviru ministarstva obrane izazvale toliku buku?

Times of Israel je 29. srpnja komentirao obaranje izraelskih projektila u Siriji, sugerirajući da bi Rusija mogla testirati novu izraelsku vladu Naftalija Bennetta koja je na vlast došla 13. lipnja, dodajući da nema razloga za paniku.

Međutim, Israel Hayom upozorio je da bi Moskva vrlo brzo mogla podrezati krila Izraelu i njegovom djelovanju u Siriji. Mediji su krivnju za navodnu promjenu odnosa prebacili na novu Bennettovu vladu, tvrdeći da se ona smatra slabom, neiskusnom i bez intelektualne dubine za razliku od prethodne vlade Benjamina Netanyahua.

Forbes je sa svoje strane pretpostavio da bi nedavne objave ruskog Ministarstva obrane mogle poslužiti kao signal ne samo Bennettovoj vladi, već i Bajdenovoj administraciji, kako bi pregovarali o novim i jasnijim parametrima za dekonflikciju u Siriji.

Mark Sleboda, američki vojni veteran i analitičar međunarodnih poslova i sigurnosti sugerirao je da je Rusija nedavno poboljšala sirijsku protuzračnu obranu i snabdjela snage sirijske vlade novom opremom. Očigledni pomak dogodio se nakon što je mehanizam dekonflikcije između Rusije i Izraela, koji je uspostavio premijer Netanyahu, efektivno prestao vrijediti nakon što je Bennett preuzeo vlast u lipnju 2021., napominje Sleboda pozivajući se na izraelske izvore koje citira Breaking Defense, američki digitalni vojni časopis.

Sleboda objašnjava da prije svega, rusko Ministarstvo obrane nikada nije komentiralo izjave Sirijske arapske vojske u vezi odbijanja izraelskih napada. Sigurnosni analitičar napominje da su pod izraelskim premijerom Netanyahuom ruske vojne snage vodile strogu politiku pristanka prema izraelskim akcijama u Siriji i suzdržavale se od akcija u nadi da će izbjeći veći vojni požar.

Međutim, 20. srpnja ruski vojni dužnosnik, kontraadmiral Vadim Kulit, čelnik Ruskog vojnog centra za pomirenje u Siriji, objavio je da su 19. srpnja četiri izraelska borbena zrakoplova F-16 ispalila osam navođenih projektila na ciljeve u sirijskoj provinciji Aleppo, od kojih je sedam uništeno sirijskom protuzračnom obranom naoružanom sustavima Pantsir ruske proizvodnje i Buk-M2E.

Dva su izraelska F-16 22. srpnja iz libanonskog zračnog prostora ispalila četiri vođene rakete na ciljeve u sirijskoj provinciji Homs, a sve ih je, prema Kulitu, presreo Buk-M2E. Dva su zrakoplova IAF-a F-16 25. srpnja ispalila dva projektila sa zračnim navođenjem na objekte u naselju Seidat-Zeinab, gubernija Damask. Opet su obje rakete oborili Buk-M2E.

Sleboda skreće pozornost na činjenicu da se čini da se Buk-M2E, napredni obrambeni raketni kompleks srednjeg dometa koji je projektirao i proizveo Almaz-Antey, po prvi put upotrijebio protiv izraelskih raketa. Ranije je Breaking Defense citirao izraelske izvore koji su potvrdili da Buk-M2E nije ranije korišten za presretanje izraelskih projektila. Časopis je također sugerirao da je oružjem upravljalo rusko vojno osoblje. Sleboda se slaže da bi to mogao biti slučaj. Nadalje, uspješno presretanje izraelskih projektila suvremenim oružjem ruske proizvodnje ponovljeno je tri puta u roku od tjedan dana, ističe on.

Prema Slebodi, ako Rusija nastavi aktivno provoditi protuzračnu obranu u Siriji protiv izraelskih napada, to će prisiliti Izrael da za svoje napade koristi sve više sofisticiranog i skupljeg oružja, poput streljiva višeg dometa, bespilotnih letjelica i krstarećih projektila koji će morati djelovati na većoj udaljenosti iz libanonskog ili jordanskog zračnog prostora, izvan američkog okupiranog sirijskog zračnog prostora na istoku ili na jugu iznad baze al-Tanf, ili od sirijske Golanske visoravni koju su okupirali Izraelci.

Takvi će se napadi također suočiti s puno većom stopom presretanja i stoga će postati znatno skuplji za izraelsku vladu i povećanjem rizika od daljnjih napetosti s Moskvom, smatra Sleboda.

Pored toga, još u srpnju 2020. Teheran i Damask potpisali su sveobuhvatni vojni, obrambeni i sigurnosni pakt. Novine Raialyoum, koje citira The Tehran Times, tvrde da će novi sporazum omogućiti Iranu da u Siriju rasporedi najmanje dvije vrste svojih raketnih sustava protuzračne obrane domaće proizvodnje, Bavar-373 i Khordad-3. Prema Forbesu, ti bi sustavi mogli pomoći u stvaranju zone zabrane letenja za neprijateljske zrakoplove na strateški važnim područjima u Siriji.

Ipak, Sleboda vjeruje da ni Moskva ni Teheran neće naglo povećati uloge u regiji. Prema njegovim riječima, čini se da su ruska i iranska vojna strategija u ovom trenutku usredotočene na učvršćivanje vlasti sirijske vlade, obnovu i razvoj nad većinom Sirije koja je već pod njenom kontrolom.

Rusija i Iran će vjerojatno nastaviti poduzimati asimetrične i političke radnje kako bi otežali život i povećali troškove stranih snaga koje djeluju u regiji bez mandata Damaska, sugerira američki vojni veteran, čime bi protivniku dugoročno postalo neisplativo održavati stalni angažman na tom području.