Tijekom 1963. godine predsjednik SAD-a John F. Kennedy i premijeri Izraela David Ben-Gurion i Levi Eshkol vodili su veliku diplomatsku bitku oko izraelskog nuklearnog programa. Tenzije su bile nevidljive oku javnosti, a u ozbiljnost situacije bili su upućeni samo visoki dužnosnici obiju zemalja.

U pitanju je bio izraelski nuklearni program kojeg su Izraelci pokrenuli nekoliko godina ranije uz pomoć Francuza. Kennedy je bio veliki zagovornik ograničenja nuklearnog oružja, te se oštro protivio ideji da Izrael dobije atomsku bombu. Ben-Gurion i Eshkol su pak s druge strane bili jednako odlučni u tome da dovrše projekt Dimona i Izraelu osiguraju nuklearni potencijal, naročito zbog tenzija sa susjednim arapskim zemljama. Izraelski vrh je čak strahovao od toga da bi Kennedy bio u stanju poslati američku vojsku da okupira Dimonu ako bi se pokazalo da Izraelci stvaraju nuklearno oružje.

Još tijekom 1960. godine, uoči tadašnjih predsjedničkih izbora, prethodna Eisenhowerova administracija doznala je da su Izraelci još 1958. godine uz pomoć Francuza u tajnosti započeli izgradnju nuklearnog reaktora Dimona. CIA je tada u svom izvještaju navela kako je „sigurno da je proizvodnja plutonija za oružje jedna od namjena tog projekta“. U istom izvještaju je stajalo da će spoznaja arapskih zemalja da Izrael stvara nuklearno oružje izazvati prijezir prema SAD-u i Francuskoj zbog njihove podrške projektu.

Nuklearno postrojenje u Dimoni

Odmah uoči Kennedijeve inauguracije u siječnju 1961. godine, tada već novi predsjednik SAD-a upitao je svoje suradnike koje sve zemlje u svijetu imaju namjeru pribaviti nuklearno oružje. Odlazeći državni tajnik Christian Herter odgovorio je da su u pitanju Izrael i Indija, dodavši da će reaktor u Dimonu vjerojatno biti u stanju proizvesti oko 90 kilograma plutonija do 1963. godine, što je dovoljno za 10 do 15 nuklearnih bombi. Herter je tada savjetovao Kennedyu da pritisne Izraelce da dopuste američku inspekciju reaktora u Dimoni prije nego što uspiju proizvesti takvo oružje.

Izraelska vlada je tijekom proljeća iste godine pristala na američku inspekciju, te su 20. svibnja dva američka znanstvenika U. M. Staebler i J. W. Croach, Jr., posjetili Dimonu. Uprava reaktora objasnila je Amerikancima da je tehnološka svrha Dimone stvaranje iskustva u izgradnji i upravljanju nuklearnim reaktorima koji bi se u budućnosti mogli koristiti za nuklearne elektrane.

Krajem mjeseca u New Yorku su se sastali Kennedy i izraelski premijer Ben-Gurion, prilikom čega je Ben-Gurion uvjeravao Kennedya da se doista radi samo o korištenju nuklearne energije u mirnodopske svrhe, no tijekom razgovora Ben-Gurion je u Kennedyu izazvao sumnju komentarom „za sada, jedina namjena je mirnodopska… no vidjet ćemo što nosi budućnost na Bliskom istoku, to ne ovisi o nama“.

Kennedy i David Ben-Gurion, prvi izraelski premijer

Sredinom iduće godine Amerikanci su ponovno tražili da ima se omogući ponovni posjet i inspekcija reaktora u Dimoni, na što su Izraelci nevoljko pristali nakon nekoliko mjeseci, te se posjet dogodio krajem rujna, no način na koji je inspekcija provedena i ograničeno trajanje inspekcije koja je trajala svega 40 minuta i nije obuhvatila sve objekte, izazvao je nezadovoljstvo i sumnje kod određenih američkih dužnosnika, među kojima i kod samog Kennedya. Zamjenik direktora obavještajne službe Ray Cline rekao je da je „neposredni cilj posjeta možda i ostvaren, ali obavještajna namjena nije“, te da postoje nesuglasice između prvog i drugog posjeta.

Kennedy je od samo trenutka dolaska na vlast zahtjevao od Ben-Guriona da omogući američke posjete Dimoni, inzistirajući da je to uvjet za dobre međudržavne odnose.

Početkom 1963. godine Amerikanci su postali sve zabrinutiji zbog izraelskog reaktora. Novi godišnji CIA-in obavještajni izvještaj pod nazivom „Arapsko-izraelski problem“ naglasio je potencijal reaktora u Dimoni, te naveo da bi reaktor do kraja aktualne godine mogao postati operativan, te da bi tijekom 1964. godine bio u punom pogonu za proizvodnju plutonija za vojne svrhe.

Kako bi mogao proizvesti plutonij za nuklearno oružje, Izraelu treba pogon za razdvajanje plutonija iz iskorištenog reaktorskog goriva, a obavještajna zajednica je priznala da u to vrijeme nije imala dokaza koji bi potvrdili ili opovrgnuli postojanje takvog pogona u Izraelu.

Kako bi se pratila eventualna proizvodnja plutonija za potrebe oružja bile su potrebne polugodišnje inspekcije reaktora, na čemu je američki državni vrh uskoro počeo inzistirati.  

Početkom travnja američki veleposlanik Barbour sastao se sa izraelskim premijerom i predočio mu američki zahtjev za polugodišnjim inspekcijama postrojenja u Dimoni, s potpunim pristupom svim pogonima od strane američkih znanstvenika. Isti zahtjev predao je i pomoćnik državnog tajnika Talbot izraelskom veleposlaniku Harmanu, a Kennedy je Izraelcima zaprijetio da će njihovo zadržavanje informacija o Dimoni značajno narušiti predanost Washingtona podršci Izraelu.

Ben-Gurion je krajem istog mjeseca u pismu Kennedyu pokušao skrenuti pozornost s njegovih zahtjeva objašnjavajući kako Izraelu prijeti „novi holokaust“ zbog zabrinutosti oko razvoja situacije u arapskom svijetu i prijetnji s kojima je suočena država Izrael, te je inzistirao na tome kako sigurnost Izraela trebao osigurati vodeći svijetski lider poput SAD-a i Sovjetskog saveza.

Kennedy je vrlo brzo odgovorio izraelskom premijeru inzistirajući na svojim prvotnim zahtjevima. Naveo je da iako Amerika pomno prati razvoj događaja u arapskom svijetu, strah Izraela je preuveličan. Kennedy je dodao da je manje zabrinut zbog eventualnog arapskog napada nego što ga brine uvođenje nuklearnog oružja na Bliski istok. Kennedy je mjesec dana kasnije, 15. lipnja ponovno poslao pismu Ben-Gurionu u kojem ponovno inzistira na američkim inspekcijama postrojenja u Dimoni koja bi se trebala odvijati svakih šest mjeseci, te je ponovno naglasio da ukoliko američka vlada ne bude u mogućnosti dobiti pouzdane informacije o postrojenju i njezinom radu i namjeni, predanost Washingtona podršci Izraelu će biti ozbiljno ugrožena. Pismo je putem američkog veleposlanstva u Izraelu trebalo biti predano Ben-Gurionu, no do toga nije došlo jer je u međuvremenu Ben-Gurion dao ostavku na mjesto premijera.

Pismo je umjesto toga početkom mjeseca srpnja predano njegovom nasljedniku, novom izraelskom premijeru Leviju Eshkolu. Eshkol je primitkom pisma ostao poprilično iznenađen jer je to bilo prvi put od Sueske krize 1956. godine da američki predsjednik takvim ultimativnim tonom  zahtjeva izraelsko poštivanje američkih zahtjeva.

Levi Eshkol (u sredini)

Nakon punih šest tjedana konzultacija Eshkol je odlučio Kennedyu uputiti odgovor u kojem ga je poput Ben-Guriona opet uvjeravao da se radi o mirnodopskom projektu. Pritom je Eshkol odgovorio da će zahvaljujući dobrim odnosima dviju zemalja udobrovoljiti američkim zahtjevima i omogućiti posjet američkih predstavnika Dimoni. Eshkol je dodao da bi prvi posjet bilo najbolje organizirati krajem 1963. godine, jer tada su navodno francuski stručnjaci trebali završiti svoj dio posla i Izraelcima prepustiti čitavo postrojenje na korištenje.

Eshkol je inzistirao na tome da bi se prvi američki posjet trebao dogoditi prije faze proizvodnje, a da bi se potom postigao sporazum o budućim posjetima, pritom vješto zanemarivši Kennedyev zahtjev o polugodišnjim inspekcijama a istovremeno je izbjegao direktnu konrontaciju s Kennedyem. Kennedy u odgovoru je pristao na spomenute uvjete, izrazivši uvjerenje da će se redovno posjećivanje postrojenja dogovoriti naknadno. Prema svemu sudeći, Kennedyevo inzistiranje na polugodišnjim inspekcijama nije nikad prihvaćeno.

Prvi posjet Dimoni održan je sredinom 1964. godine, dva mjeseca nakon što je američki predsjednik John F. Kennedy u međuvremenu ubijen 22. studenog 1963. godine u Dallasu. Izraelci su tada američkim inspektorima rekli da je reaktor krenuo s radom samo nekoliko tjedana ranije, iako je godinama kasnije Izrael priznamo da je Dimona bila u punoj funkciji već sredinom 1963. godine, kao što je američka administracija prvotno sumnjala.

Inspekcija je i ovaj put bila kraća nego što je bilo dogovoreno, umjesto dvodnevnog pregleda, pregled je trajao jedan dan, te niti ovaj put nisu pregledani svi pogoni. Američko izvješće navelo je da „nisu uočene aktivnosti vezane uz proizvodnju nuklearnog oružja, no dojam je svejedno bio da postrojenja i oprema koja se nalaze u Dimoni predstavljaju ambiciozan projekt za mogućnosti zemlje kao što je Izrael“.

Tema izraelskog nuklearnog programa sve manje je bila aktualna u američkom vrhu nakon Kennedyeve smrti, a američke redovne inspekcije u Dimoni nikad nisu zaživjele na način na kojem je inzistirao Kennedy. Njegov nasljednik Lyndon B. Johnson napustio je Kennedyevu politiku pritiska na Izraelce zbog njihovog nuklearnog programa.

Izraelski nuklearni program nikad više nije bio propitivan sa američke strane, barem ne u mjeri Kennedyeve administracije. Izrael pak, s druge strane, nikad nije priznao niti opovrgnuo postojanje vlastitog nuklearnog oružja, te je jedna od rijetkih zemalja koje nikad nisu potpisale Sporazum o neširenju nuklearnog oružja, uz Indiju, Pakistan i Južni Sudan.