Za vrijeme nedavnog europskog prvenstva u rukometu, dežurni propagandisti multikulturalizma napali su njemačku rukometnu reprezentaciju zato što su svi igrači bijeli Europljani i domicilni Nijemci. Ti propagandisti nisu bilo tko, već je napad došao od strane WDR-a. WDR (njemačka kratica za: Zapadno-njemačka radio-televizija) je jedan od 8 regionalnih televizijskh kanala u okviru prvog programa njemačke državne televizije ARD. Svi ti kanali u svojim emisijima penetrantno nameću multikulturalizam i kulturnomarksistički globalizam, a WDR sa središtem u Kölnu je zasigurno najradikalniji od svih njih.

U emisiji WDR-a „Sport Inside“ sredinom siječnja, objavljen je i prilog o njemačkoj rukometnoj reprezentaciji. Autorima tog priloga bilo je trn u oku što ta reprezentacija nema skoro nijednog igrača migrantskog podrijetla. Doduše tu je jedan jedini, Marian Michalzcyk, poljskog podrijetla, ali za fanatične marksiste i multikulturaliste Nijemci europskog migrantskog  podrijetla odavno se više ne ubrajaju u migrante jer su također bijelci, Europljani i kršćani. Jer se svojom vanjštinom ne razlikuju od domicilnih Nijemaca, to jest ne bodu u oči. Tako i raniji reprezentivac Njemačke Oleg Weliky, inače rođeni Ukrajinac, koji je prije nekoliko godina rano preminuo od raka, nikada nije upadao u oči, jer se nije razlikovao od ostalih igrača, domicilnih Nijemaca. U toj emisiji WDR-a, glas komentatora u pozadini, čak je to razočarano i priznao, da je taj jedan jedini igrač migrantskog podrijetla Poljak. Dakle bijelac i Europljanin. Jer za fanatične multikulturaliste u službi promicanja Merkeličinog utopijskog multikulturalnog raja, samo neeuropski migranti, tamnije puti, drugačije kulture i po mogućnosti drugačije religije, važe kao poželjni migranti, kao oni koji trebaju obogatiti Njemačku i sve ostale europske države i nacije.

Rukomet je u Njemačkoj premalo multikulturalno izmješan“, razočarano kaže glas komentatora u tom prilogu. Sam naziv tog priloga u emisiji, kaže sve: „Rukomet u Njemačkoj, bijel i njemački, postaje problem“. Već naziv priloga je neprijateljski i rasistički spram bijelaca i Nijemaca, jer ih žigoše kao problem. Naprosto zbog gole činjenice da su svi igrači bijeli i skoro svi domicilni Nijemci. Inače, ni zbog čega drugoga. Ali zamislimo obrnutu situaciju. Da netko kaže, naprimjer: nogomet u Kamerunu, crni i Afrikanci, to postaje problem. Ili ne moramo ići u Afriku.  Uzmimo nogometnu reprezenataciju Francuske. Da netko naprimjer kaže da je francuska nogometna reprezentacija velikom većinom crna i afrička i da u njoj ima premalo bijelih  domicilnih Francuza (od 23 igrača te reprezentacije na zadnjem SP u Rusiji, samo još njih 6 su bili bijeli domicilni Francuzi). To  bi naravno odmah izazvalo sveopću dreku, a onaj tko bi izrekao takvo nešto, ne samo da bi dobio sve najgore epitete kao rasist i fašist, već bi zasigurno dobio i kaznenu prijavu. Međutim, kada su pitanju bijelci i u ovom slučaju Nijemci, odnosno općenito Europljani, onda je sve dopušteno.

Dakle, ono što doista svrbi fanatične markističke multikulturaliste, je što u njemačkoj reprezentaciji nema tamnoputih igrača podrijetlom iz Afrike, arapskih država, ili barem koji Turčin. Jer što se tiče neeuropskih migranata, migranata iz ovih država ima najviše u Njemačkoj, ukupno nekoliko milijuna, ali nijedan rukometaš. Naravno, svatko onaj tko ima imalo pojma o rukometu, zna da niti afričke, niti arapske države, niti Turska nisu baš poznate po rukometu, niti je tamo rukomet popularan, a većina tih država i nemaju rukometne reprezentacije. Nije poznato ima li Turska uopće rukometnu reprezentaciju jer ne samo da nikada nije nastupila na nekom europskom ili svjetskom prvenstvu, već je uopće nema ni u kvalifikacijama za ta prvenstva. Dakle, afričke,  arapske i turske migrante u Njemačkoj rukomet slabo ili nikako ne interesira i njihova djeca ga u njemačkim rukometnim klubovima skoro uopće i ne treniraju.

Autori priloga u emisiji, koji očito nemaju blagog pojma o rukometu, već njih interesira samo politički aktivizam, ipak su se pobrinuli, da pokušaju unaprijed izbiti ovaj očiti argument pa kažu: „to što rukomet nema tradiciju u afričkim i arapskim državama, nije izlika za to što u rukometu u Njemačkoj u podmlatcima njemačkih klubova skoro da nema djece migranta“. Autori priloga od toga stvaraju nekakvu skoro pa arijevsku zavjeru, i puštaju idiotsku tvrdnju da je rukomet u Njemačkoj navodno zatvoren za migrante, da su u rukometu dopušteni samo plavokosi i plavooki Nijemci (tipični klišej) i da je za to kriv i Njemački rukometni savez (DHB), jer ne potiče djecu (neeuropskih migranata) da idu trenirati rukomet.  Za tu tvrdnju, oni nisu ponudili nijedan dokaz, ali su negdje, vjerojatno s povećalom, pronašli jednog rukometaša turskog podrijetla, koji igra u Njemačkoj i koji je izjavio ono što autori emisije žele čuti: „U njemačkom rukometu ima samo plavokosih, a premalo crnih glava“ i „rukometna  reprezentacija mora biti odraz slike cijeloga njemačkog društva“. Hoće reći; dakle, pošto u Njemačkoj ima skoro 25% građana stranog odnosno migrantskog podrijetla, a među njima su većina upravo neeuropski migrati iz Turske, arapskih i afričkih država, dakle i u rukometnoj reprezentaciji mora biti najmanje toliko migranata, jedna četvrtina. Jednostavno rečeno, i ta rukometna reprezentacija, mora biti izmješana, milom ili silom. Ali, kako natjerati Arape, Afrikance i Turke, koji skoro uopće nemaju interesa za rukomet, da ga ipak treniraju.

Jedino mjerilo koje multikulturalisti priznaju

Međutim, ovo nije bio prvi ovakav napad dežurnih marksističkih multikulturalista na njemačku rukometnu reprezentaciju. Već prije 4 godine, tu je repku, zbog istog razloga, napao ljevičarski, marksistički publicist, filozof i autor, Wolfram Eilenberger. On je tada u ljevičarsko-globalističkom tjedniku „Die Zeit“ napisao komentar pod naslovom: „Rukomet: Alternativa za Njemačku“. Dakle, već u samom ovom ironičnom naslovu, Eilenberger je  njemačku rukometnu reprezenatciju usporedio sa  desnom strankom AFD (Alternativa za Njemačku), koju on i drugi ljevičarski aktivisti otvoreno nazivaju nacističkom. Taj je članak vrvio od pljuvačkih i rasističkih uvreda na račun igrača rukometne reprezentacije i na račun Nijemaca uopće, ali naravno  ljevičarima je to dopušteno, jer kada su oni u pitanju, to je uvijek satira i ironija, a ne govor mržnje. Iako je njemačka reprezentacija tada osvojila naslov europskog prvaka, Eilenbergeru je zasmetalo to što su u momčadi bili sve sam bijeli domicilni Nijemci. Odnosno, „krompirski Nijemci“, (Kartoffelldeutsche), kako ih je Eilenberger podrugljivo nazvao. Inače ovaj izraz „krompirski Nijemci“ ili „krompiri“, je podrugljivi izraz za domicilne Nijemce, kojeg koriste mnogi Turci u Njemačkoj, jer Turci misle da svi Nijemci jedu puno krumpira.

Eilenberger je njemačku rukometnu reprezentaciju neizravno doveo u vezu sa nacizmom, rabivši izraze kao „krvno bliski igrači“ sugerirajući da je to čista arijevska reprezentacija i da stvar bude poptpuna, po njemu, i tadašnji izbornik te reprezenatcije je bio Islanđanin, dakle nordijac i arijevac. Evo jednog navoda iz tadašnjeg komenara, ono što je zasvrbilo Eilenbergera: „…Već prvi pogled na sliku momčadi reprezenatacije otkriva: ona nema nijednog igrača tamne puti, također ni jednoga sa južnjačkim tenom. Još i više: radi se o momčadi bez ikakve migrantske pozadine. 100 posto krompirsko-njemački učinak. Navodimo imena igrača:: Hendrik, Finn, Erik, Christian, Steffen, Jannik, Niclas, Steffen, Fabian, Simon, Tobias, Johannes, Carsten, Andreas, Rune, Martin. Pažnja, pažnja! To u godini 2016. nije bio lako postići…“ Hoće, reći; u godini 2016. kada se već tada, posvuda bombardiralo s navodno prijeko potrebnom i nužnom globalizacijom i multikulturalnošću, da još postoji ovakva čisto njemačka reprezentacija, za Eilenbergera je to negativni fenomen.

Onda je on usporedio rukometnu s njemačkom nogometnom reprezentacijom, koja je postala svjetski prvak 2014. Za Eilenbergera je nogometna reprezentacija, u kojoj ima igrača migrantskog podrijetla prava i moderna, a ova rukometna je nacionalistička i zaostala. Ili kako je on to slikovito rekao: „Ako je nogomet Merkel  onda je rukomet Petry“. Dakle, nogometna reprezetancija odražava politiku Angele Merkel, koju Eilenberger i svi ostali kulturni marksisti u nebesa hvale (iako su je prije 5-6 godina, prije takozavne migrantske krize, napadali kao navodnu desničarku), a rukometna repka odražava politiku Frauke Petry, tadašnje čelnice stranke AFD, koja je u međuvremenu, zbog neslaganja sa drugim čelnicima istupila iz stranke.

Ovaj podrugljivi uličarski izraz za Nijemce, „krompiri“, preuzet iz žargona Turaka u Njemačkoj, nije uopće problem i njemački marksistički novinari i autori u mainstream medijima su ga preuzeli, bez ikakvog zaziranja.

A kolumnistica marksističko-globalističkog tjednika Spiegel, Ferda Ataman, turskih korijena, u svojim kolumnama Nijemce otvoreni naziva „krompiri“ i kaže da je to sasvim normalno i opravdano. I ne samo to. Ona je čelnica organizacije „Novi njemački mediji“, koja je organizacija antinjemački nastrojenih novinara i autora, mahom neeuropskog migrantskog podrijetla. Njena organizacija jesenas je dodjelila nagradu pod naslovom „Zlatni krompir“, političkim emisijama njemačke državne televizije u kojima se vode rasprave o aktualnim političkim problemima. Iako su te sve emisije potpuno na linji Merkeličine globalističke i migrantske politike i kulturnomarksističkog multikulturalizma, tu i tamo se ponekad spomene činjenica o problemima gradskih četvrti s velikim udjelom neeuropskih migranata. I to smeta Ferdu Ataman i njenu organizaciju. Zato su oni tu podrugljivu nagradu „Zlatni krompir“ dodjelili tim emisijama, predbacujući im da previše u negativnom svjetlu spominju migrante i zahtjevaju da se, kada je riječ o kriminalu, uopće ne smije spominjati činjenica da migranti počine taj i taj kriminal.

Ova Ferda Ataman u svojim kolumnama u Spiegelu, stalno optužuje Nijemce za navodnu diskriminaciju i rasizam, i zato je po njoj opravdano, da ih se naziva „krompiri“. Ali zamislimo da Turke u Njemačkoj netko javno naziva nekim takvim podrugljivim izrazom, pa makar i šaljivo, taj bi odmah bio isključen iz javnog života i dobio bi kaznenu prijavu.

Slučaj bivšeg čelnika stranke AFD za pokrajinu Thueringen, Andrea Poggenburga, pokazuje to. Naime prije 2 godine, ministar unutrašnjih poslova njemačke vlade, Horst Seehofer iz bavarskog CSU-a, iznio je prijedlog da se u okviru njegovog ministarstva osnuje posebno podministarstvo „za domovinu“. Ustvari je Seehofer lažni desničar i blefer i ovaj prijedlog je bio više kozmetičkog karaktera. Ipak i to je zasmetalo jednoj organizaciji udruženja Turaka u Njemačkoj, koja je Seehoferu predbacila latentni nacizam, jer su i nacisti 30-ih godina navodno imali neku takvu ustanovu „za domovinu“. Na to je reagirao Andre Poggenburg. Rekavši: „Što sebi umišljaju ti goniči deva i trgovci začinima, pa oni (Turci) su ubili milijun i pol Armenaca i to i do danas negiraju!

Na Poggenburga se po običaju odmah sručila tipična bujica optužbi za govor mržnje, rasizam, huškanje na nacionalnoj osnovi i slično. I od strane predstavnika vlade i drugih stranaka establišmenta i od strane mainstream medija. Naravno, nije nedostajala ni kaznena prijava, koju je netko podnio protiv njega. Pri tome su svi ti mediji, potpuno ignorirali ono što je prva izjavila ova turska organizacija. Kao da je Poggenburg to rekao onako ničim izazvan, iz čiste zlobe prema Turcima. Na koncu svega, Poggenburg je pod pritiscima dao ostavku i malo kasnije napustio AFD i osnovao vlastitu stranku. Taj slučaj Poggenburga, pokazao je da je zabranjeno reći neki podrugljivi izraz za migrante, u konkretnom slučaju za Turke, dok je potpuno legitimno Nijemce nazivati „krompirima“.

Autor: Bernard K.