Unatoč prethodnim naporima, švedska policija nije uspjela privući dovoljno žena na policijsku obuku i sada se okrenula prema novim, rodno ravnopravnijim kampanjama zapošljavanja kako bi to popravila.

U jesen su žene činile oko 30 posto kandidata za policijsku obuku. Prema riječima šefa policije Maxa Luttemana, to je premalo.

„To nam je prioritetno područje. Kada sada radimo s kampanjama za primanje više ljudi na policijsku obuku, posebno smo ciljali žene“, rekao je Lutteman za Sveriges Radio, iako je riječ o spolnoj diskriminaciji te ignoriranju kvalitete samih kandidata neovisno o njihovom spolu.

Međutim, napredak na ovom području bio je spor i u posljednje četiri godine brojke su ostale približno nepromijenjene.

Mislim da je to pomalo stara tradicija. Sličnu situaciju vidimo u drugim europskim zemljama“, nagađao je Lutteman zašto je to slučaj.

Lutteman je također rekao da je ambicija privući više ljudi sa stranim porijeklom u policijske snage u višegodišnjim nastojanjima da naglasi raznolikost i poveća zastupljenost. U jesen 2020. nešto više od 10 posto onih koji su primljeni na policijsku obuku imalo je strano porijeklo.


Švedski policijski kadeti nesposobni pucati iz pištolja, ali će ipak nastaviti obuku


Prema švedskoj policiji, do pedesetih godina prošlog stoljeća policijskim snagama dominirali su muškarci. Godine 1957., prve policajke ušle su u redove u Stockholmu, ali su umjesto sabljama bile opremljene palicama. Godine 1981., Švedska je primila prvu žensku šeficu policije. Od 2019. godine 33 posto cjelokupne švedske policije čine žene. Kako bi olakšao njihov prijem, policija trenutno ima različite standarde fizičke izdržljivosti za muškarce i žene, iako je stav feminista da bi žene i muškarci po svemu trebali biti jednaki.

Ljudi sa stranim porijeklom činili su 6 posto policijskih snaga od 2017. godine, što se smatra izrazito nedovoljnom zastupljenošću, jer njihov udio u ukupnoj populaciji iznosi oko 25 posto. Razlog tom broju je to što većina njih pada tijekom rješavanja problema i testova osobnosti. Loše jezične vještine identificirane su kao još jedan ponavljajući problem.

Posljednjih godina švedska policija izbjegava riješiti mnoštvo problema, uključujući masovna silovanja, „no-go“ zone, ulične pucnjave, eksplozije i općenito nasilje te kriminal. Simptom toga je i da je veliki broj policajaca napustio taj posao ne želeći biti dijelom suludog programa tamošnjih vlasti.

U svemu tome, policija se uglavnom okrenula represiji prema nacionalističkim skupinama i udovoljavanju kultur-marksističkih ideala, snižavajući kriterije za primanje svih i svega u svoje redove, ne mareći za njihovu sposobnost i rješavanje stvarnih problema.