Gotovo polovica članova Komunističke partije u Malmöu podnijela je ostavku. Umjesto toga, planiraju uspostaviti novu „radničku“ stranku koja navodno neće stavljati toliko veliki naglasak na stvari poput multikulturalizma, LGBT pitanja i klimatsku histeriju, simbole kulturološkog marksizma modernog doba.

Nils Littorin, jedan od prebjeglih komunista, objasnio je za portal Lokaltidningen da je današnja „ljevica“ postala dio elite i „odbacila stavove radničke klase kao strane i problematične“. Littorin je sugerirao da ljevica, kao pokret, prolazi kroz produljenu krizu identiteta i da se umjesto toga njegova skupina želi držati izvornih vrijednosti, poput „klasnog ratovanja“ – poznatog sinonima za dvoklasno društvo bogatih komesara i sirotinjskih proletera.

Oni ne razumiju zašto toliko mnogo radnika ne misli da su multikulturalizam, LGBT pokret i Greta Thunberg nešto fantastično, ali umjesto toga vjeruju da smo mi Njemačka iz 1930-ih i da su radnici koji glasaju za Švedske demokrate zaraženi nekim nacističkom bolešću“, objasnio je Littorin.

Prema Littorinu, glavni uspjeh „desničara“ koji je povezan s „radničkom klasom“ je rašireno nezadovoljstvo liberalnom ekonomskom migracijom koja vodi „natjecanju za manje plaće“ i „getoizaciji zajednica“, razvoju koji „pogoduje samo velikim kompanijama.

Jedan od osnovnih problema je „kaotična“ imigracijska politika koja je dovela do kulturoloških sukoba, segregacije i isključenja zbog nekontroliranog priljeva iz dijelova svijeta koje karakteriziraju kultura časti i klanski mentaliteti, tvrdi Littorin.

Littorin je multikulturalizam, LGBT pitanja i klimatski pokret opisao kao državne ideologije koje su „ljudima zgurane u grla“. Prema njegovim riječima, fenomeni poput LGBT-certificiranja i kulta oko 16-godišnje klimatske histeričarke Grete Thunberg i „drugi -izmi“ događaju se na štetu stvarnih pitanja, poput jednakosti dohotka.

Ponos je, na primjer, sveden na suočavanje sa seksualnom orijentacijom. Vjerujemo da se ljudsko dostojanstvo prvenstveno odnosi na posao i mirovinsko osiguranje, što znači da niste prisiljeni živjeti na mrvicama kad ostarite“, objasnio je Littorin.

Cilj je, kako kaže Littorin, ući u Gradsko vijeće Malmöa do 2022. godine. Naziv stranke ostaje neodređen, ali Littorin je naglasio da riječ „komunistička“ više neće biti prisutna.

Riječ je odvučena u prljavštinu, ružna riječ danas, i to ne sasvim nezasluženo. U komunističkim strankama postoji rizik od elitizma, samovolje i uvjerenja da bi određena avangarda trebala voditi radničku klasu koja ne poznaje svoje najbolje interese, umjesto da ljude pita što žele. Komunizam 20. stoljeća umro je sa Sovjetskim Savezom, nikad se nije uspješno ažurirao za 21. stoljeće, već je zaglavio u stotinama godina starim knjigama. Ali principi koje je Marx formulirao, kod mene se još uvijek primjenjuju“, zaključio je Littorin.

Ranije ovog tjedna Markus Allard, vođa marksističke Stranke Örebro, izrazio je slična razmišljanja u članku pod nazivom „Socijalisti ne pripadaju ljevici“, optuživši mainstream ljevicu da je potpuno napustila svoju bazu, prelazeći iz radničke klase u „gramzive parazitske slojeve unutar srednje klase“.

Zbog svoje dugogodišnje socijalističke tradicije Švedska trenutno ima dvije aktivne otvoreno komunističke partije, Komunističku partiju i Švedsku komunističku partiju, obje iz 1970-ih. Iako su formalno ostali lojalni marksizmu i lenjinizmu, međusobno se ignoriraju.

Također, Lijeva stranka, koja za razliku od dvije gore spomenute ima parlamentarnu zastupljenost, nekoliko se desetljeća zvala Komunistička stranka.