U razgovoru za Världen idag, žena koja je nekoliko godina radila u švedskom dječjem vrtiću kojeg financira država, opisuje načine na koje ta državna institucija indoktrinira djecu od rane dobi.

Anna tako otkriva da kao odgajateljica nije smjela djecu oslovljavati u muškom i ženskom rodu, već je trebala koristiti takozvani neutralni rod, švedsku novotariju u kojoj ne postoji „on“ niti „ona“, već svojevrsni „hen“, kojim se oslovljava svih.

Čak su i dječje knjige i slikovnice revidirane, te su izbačeni svi izrazi koji određuju nečiji spol, odnosno rod. Popularne klasične dječje knjige s likovima kao što su Emil i Pippi duga čarapa odbačene su i zamijenjene s dječjim knjigama gdje prevladavaju teme o trans i homoseksualnosti. Dječake se čak potiče da nose haljinice kao oblik borbe protiv rodnih stereotipa.

Odgajateljice moraju s djecom pričati o ljubavi između dječaka i dječaka, kao i kad se djevojčice zaljube u drugu djevojčicu.

Anna dodaje da joj je kao odgajateljici bilo zabranjeno pohvaliti novu odjeću u kojoj je dijete došlo u vrtić, ili reći djetetu da je slatko ili zgodno. Riječi poput „dječak“, „djevojčica“, „mama“ i „tata“ su zabranjene. Samo rodno neutralni izrazi su dozvoljeni.

Neki od roditelja i sami nastoje prakticirati ovakav način izražavanja sa svojom djecom, te se čak uvrijede ako ih se nazove „mama“ ili „tata“. Oni radije žele da ih se oslovljava „roditeljem“.

Anna je tako opisala i situaciju u kojoj ju je zbunjeno dijete, mala djevojčica, priupitala „Jesam li ja dečko ili cura?“ Anna se tada oglušila na direktivu nadređenih, te je iskreno rekla djetetu „Ti si curica“.

Anna već neko vrijeme ne radi kao odgajateljica, obrazlažući svoju odluku iskrenim stavom da ne možete raditi nešto u što ne vjeruje i što se protivi njenim načelima i zdravom razumu. „Ne mogu slijediti ta pravila, jednostavno ne mogu. To je u suštoj suprotnosti sa svime što znam.