Nakon što se vratio sa dva tjedna krstarenja po Aljasci, muškarac čiji identitet nije objavljen, počeo je prikazivati znakove zbunjenosti i zaboravnosti. Također se počeo ponašati neuobičajeno pa ga je njegova žena odvela u bolnicu gdje su liječnici najprije pomislili da se radi o posljedici pretjerane konzumacije alkohola ili da se radi o moždanom udaru. No svi nalazi bili su uredni.
Nakon što je žena rekla liječnicima da je tijekom njihovog odmora njezin muž jeo isključivo ribu, i to u povećim količinama, te da do sada nije imao običaj jesti ribu, liječnici su odlučili testirati pacijenta na trovanje živom. Rezultati ispitivanja pokazali su da se u njegovoj krvi nalazilo tri i pol puta više žive u odnosu na normalnu razinu. Muškarca su zadržali u bolnici na liječenju naredna četiri dana, tijekom kojih su simptomi polako počeli slabiti. Nakon mjesec dana razina žive u krvi vratila se u normalu.
Oglas:
Što je zapravo trovanje živom i kako utječe na tijelo? Trovanje živom događa se kad je tijelo izloženo prevelikim količinama tog elementa kroz iz okoliša ili kroz hranu koju jede. U slučaju spomenutog muškarca, intenzivna prehrana ribom u kojoj se nalaze velike količine žive bila je presudna za njegovo trovanje. To je i najčešći način na koji se ljudi otruju živom, konzumacijom hrane koja je zagađena živom.
Zašto je živa toliko prisutna u morskoj hrani? Kad živa dođe u doticaj s vodom, ona se rastvara i pretvara u metil-živu, oblik kojeg apsorbiraju sva morska bića. Na što višem položaju u hranidbenom lancu se riba nalazi, obično će u njoj biti veća količina žive.
Ribe sa najmanjim udjelom žive prema trenutnim saznanjima su divlji kraljevski losos, pacifički losos, srebrni losos, pacifički iverak, srdele, inćuni, konzervirana skuša, lignje, kamenice, domaći škampi, prugasti brancin, kalifornijska pastrva i pacifički bakalar. Općenito, što riba ima kraći životni vijek, manje su mogućnosti da nakupi veće količine žive.
Simptomi trovanja živom uključuju; slabost mišića, trnci, slab periferni vid i govorne smetnje, otežano disanje, problemi s pamćenjem, tremor, mučnina i povraćanje, drhtanje, bol određenih dijelova kože, sljepoća, gubitak osjeta.
Živa dolazi u okoliš iz različitih izvora, od kojih su najčešći industrijski i bolnički otpad, otpadne vode iz termoelektrana i odlagališta proizvoda koji sadržavaju živu, kao što su fluorescentne žarulje ili živini termometri. Dospije li jednom u zrak ili tlo, živa putuje prirodnim kanalima do jezera, potoka, rijeka i oceana, gdje dolazi u kontakt s ribom. Osim toga, u nekim dijelovima svijeta, primjerice, u Sredozemnom moru, prirodne naslage rude mogu predstavljati izvor zagađenja živom.
Trenutno ne postoji efikasan lijek za liječenje trovanja živom, a jedini način da spriječimo trovanje je paziti na količinu i kvalitetu ribe koju jedemo.
