Izraelske vlasti srušile su preko 6.000 palestinskih domova na Zapadnoj obali i u Istočnom Jeruzalemu u razdoblju između 2010. i 2019., navodi UN. Tim načinom protjerano je gotovo 10.000 Palestinaca.

Najveći dio rušenja zabilježen je u Području C na Zapadnoj obali, gdje izraelska vojska ima punu kontrolu. Oko 2 posto rušenja dogodilo se u Područjima A i B, koja su u potpunosti ili djelomično pod kontrolom Palestinske uprave.

Oko 19 posto rušenja palestinskih domova zabilježeno je u Istočnom Jeruzalemu. Izrael je ovo područje anektirao 1981., a ono je i danas sporno upravo zbog činjenice da veći dio stanovnika tog dijela čine oni koji nisu državljani Izraela.

Između 1. siječnja 2010. i 30. prosinca 2019., srušeno je 6.398 domova Palestinaca, dok je 9.938-ero njih raseljeno. Oko 28 posto ovih domova predstavljaju stambene zgrade.

Jako mali objekata srušili su sami Palestinci, budući da bi u slučaju već određenog rušenja bili prisiljeni platiti troškove takvog postupka. Preostali dio rušenja predstavlja oblik kolektivnog kažnjavanja na etničkoj i vjerskoj osnovi, dvama čimbenicima koji u međunarodnom pravu predstavljaju najobičniji oblik – etničkog čišćenja.


Izraelski vojnici smijali se i navijali dok su rušili domove Palestinaca (VIDEO)


Izraelske vlasti na upite zašto ruše ove objekte najčešće odgovaraju kako je navodno riječ o tome da oni samo „provode zakon“ jer su dotični objekti izgrađeni navodno bez građevinskih dozvola.

Međutim, prema potpisanom Sporazumu iz Osla 1994., kojim je Zapadna obala podijeljena na Područje A, B i C, Izrael je odobrio samo pet posto palestinskih zahtjeva za građevinske dozvole. Između 2010. i 2014. ta brojka iznosila je bijednih 1.5 posto.

Godine 2016. broj građevinskih dozvola izdanih Palestincima od strane ogranka IDF-a odgovornog za upravljanje okupiranim područjima, popeo se s 9 dozvola 2014. i 7 2015., na ukupno 37 u prvoj polovici te godine.

U usporedbi sa srušenim objektima, vidljiv je katastrofični nesrazmjer. Ironija leži, osim u činjenici da je povećanje izdanih dozvola išlo paralelno s brojem srušenih objekata, i u tome što izraelske vlasti nisu izdavale dozvole na zahtjeve koje su popunjavali Palestinaci, već na one koje su popunjavali oni sami!

Drugim riječima, izraelska vlada dala je sama sebi dozvole da gradi objekte u ime Palestinaca i to isključivo u posebnom dijelu – Al-Jabal, beduinsko naselje u Području C, koje je Izrael izgradio 1996. za beduinsko pleme Jahalin kojeg su izraelske vlasti prethodno preselile s njihove zemlje na kojoj su živjeli otkako su prethodno 1948. izbačeni iz Negeva, kako bi se tamo izgradilo drugo židovsko naselje.


Izrael od 1967. u zatočeništvu držao preko 50.000 palestinske djece


Ekspanzija „isključivo židovske države“ metodom etničkog čišćenja sama je po sebi kršenje svih konvencija i međunarodnih zakona, unatoč tome što izraelske vlasti prezentiraju Izrael (vjerojatno posprdno) kao „jedinu demokraciju na Bliskom istoku.“

Kako bi se prikrio ovaj svima itekako poznati dugogodišnji zločin, izraelske vlasti i židovske organizacije diljem svijeta konstantno cvile o „ničim izazvanim“ takozvanim „antisemitskim“ napadima i konstantnom „rastu antisemitizma“, što je naširoko i pretenciozno eksponirano u masmedijima.

Pa i sama najava istrage izraelskih ratnih zločina Međunarodnog kaznenog suda iz Haaga, nazvana je „antisemitskom“, ne bi li se automatski pobio svaki racionalni pokušaj dokazivanja očitog.

Takvom samo-viktimizacijom „odabrani“ narod priskrbio si je već poznate simpatije svjetskih pro-izraelskih moćnika i naivnog dijela javnosti, kao i istovremeno skretanje pozornosti s konstantnog provođenja supremacističkih planova, i to ne samo u Palestini, već diljem svijeta.

Međunarodna zajednica, a posebice europski vlastodršci, na ovaj problem nikad nisu reagirali, uz tek pokoji pokušaj bijednih „kritika“. Simptomatično je pritom vidjeti kako se istovremeno u Europi svaki oblik kritika prema Izraelu počeo klasificirati kao „antisemitizam“, dok se Židove tretira kao svojevrsne „temelje“ europskih nacija – kontinenta u kojem predstavljaju tek minornu manjinu.

Ipak, raznorazne „moralne vertikale“ tvrde kako je govoriti ili pisati o židovskom utjecaju i moći tek „teorija zavjere“. Ako pritom spomenete i određene planove koji upliću „odabrani“ narod, nikakve činjenice i očiti dokazi nisu bitni.


Izraelski dužnosnik priznao etničko čišćenje Gaze i slanje Palestinaca u Europu