Nakon što su izvršili invaziju na Afganistan, Amerikanci nisu bili zadovoljni samo uništenjem Al Qaede i rušenjem talibana, već su odlučili iskoristiti priliku i usput srušiti Saddama Husseina, iračkog diktatora, koji je i dalje predstavljao određenu prijetnju američkim saveznicima na Bliskom istoku.

Tako je u veljači 2003. godine Powell izašao pred UN i održao snažan govor u pokušaju da uvjeri to tijelo da odobri invaziju na Irak, tvrdeći da Sadam ne samo da je imao oružje za masovno uništenje, već je bio u dogovoru s Al-Qaedom.

Tijekom tog govora Powell je 21 put spomenuo Abu Musaba al-Zarqawija i tvrdio da je on ključna veza između Saddama i Al-Qaide.

Također je tvrdio da je neimenovani zarobljenik rekao SAD-u da je Saddam održao obuku operatora Al-Qaede za oružje za masovno uništenje.

Kasnije je otkriveno da je taj zarobljenik Ibn al-Shaykh al-Libi, kasnije zadržan u Guantanamu, te da je to rekao pod mučenjem. Kasnije je priznao da je lagao.

Powell je također izmislio tvrdnje da je Saddamov sin, Qusay, naredio uklanjanje oružja za masovno uništavanje iz ključnih kompleksa palača.

Sve je bilo uzalud, UN nije odobrio invaziju na Irak.

No SAD su, uz podršku Tonyja Blaira, britanskog premijera, ipak krenule u rat i tako je počelo gotovo dva desetljeća krvoprolića i kaosa.

Kasnije je otkriveno da su SAD i Britanija djelovale na temelju pogrešnih obavještajnih podataka.

Powell, koji je preminuo u 84. godini, nikada nije javno požalio zbog svog govora ili američke politike prema Iraku.