Svijet je sve više u opasnosti od „klimatskog apartheida“, gdje bogati navodno plaćaju kako bi izbjegli vrućinu i glad uzrokovani eskalacijom „klimatske krize“, dok ostatak svijeta pati, navodi se u izvješću UN-ovog stručnjaka za ljudska prava.

Philip Alston, posebni izvjestitelj UN-a o ekstremnom siromaštvu, kreirao je ovaj pojam u novom izvješću o „klimatskoj krizi“ i njezinom utjecaju na ljudska prava i demokraciju, prenosi Digital Journal.

Čak i ako se zadovolje trenutni ciljevi, deseci milijuna ljudi bit će osiromašeni, što će dovesti do rasprostranjenog raseljavanja i gladi“, rekao je Alston u izvješću objavljenom 25. lipnja 2019. godine. „Klimatske promjene prijete poništavanju posljednjih 50 godina napretka u razvoju, globalnom zdravlju i smanjenja siromaštva. Do 2030. moglo bi gurnuti više od 120 milijuna ljudi u siromaštvo i imat će najteži utjecaj u siromašnim zemljama, regijama i mjestima gdje siromašni ljudi žive i rade.

Alston je također kritizirao korake koje su poduzela tijela UN-a kao „očigledno neadekvatne“. Australski državljanin, član panela neovisnih stručnjaka UN-a, izjavio je kako će ekstremnim vremenskim događajima, kao što su sve češće suše, poplave i uragani, najsiromašniji ljudi biti prisiljeni „birati između gladi i migracija“.

Riskiramo scenarij“ klimatskog aparthejda „gdje bogati plaćaju kako bi izbjegli pregrijavanje, glad i sukobe dok je ostatak svijeta prepušten patnji,“ kazao je.

Rebranding: „Klimatske promjene“ nisu dovoljno zastrašujuće, pa se uvodi termin „klimatska kriza“

Pojam „klimatski aparthejd“ iskorišten u izvješću UN-a na tipično apokaliptičan način želi prikazati hipotetski scenarij koji se navodno lako može dogoditi u našem svijetu, jer „klimatska kriza“ tobože nastavlja utjecati na siromašnije, manje razvijene zemlje, dok u svim ostalima navodno cvate cvijeće.

Iluzornu retoriku o „jednakosti“ i „nejednakosti“ bogatih i siromašnih u „klimatskom aparthejdu“ Alston je pomno iskoristio kako bi se potakle emotivne reakcije naivnih i dodatno produbile tenzije i animozitet prema bogatima. Dakako, pod „bogatima“ se misli na većinu žitelja Zapada, koji bi trebali osjećati krivnju zbog tehnološke razvijenosti i geografskog položaja u kojem žive.

Ipak, demokracija i vladavina prava, kao i širok raspon građanskih i političkih prava, u velikoj su mjeri ugroženi“, navodi Alstonovo izvješće. „Rizik nezadovoljstva zajednice, rastuće nejednakosti i još veće razine uskraćenosti među nekim skupinama vjerojatno će potaknuti nacionalističke, ksenofobične, rasističke i druge odgovore. Održavanje uravnoteženog pristupa građanskim i političkim pravima bit će iznimno složeno.

Ironično, pored već ofucane fraze „jednakosti“, čini se da se „svijet u razvoju“ nikad neće razviti, a pomaganje tom svijetu uvijek je dužnost „superiornih zlikovaca.“ Kao što činjenice dokazuju, ta „pomoć“ apsolutno ništa nije promijenila, već stvorila još više gladnih i siromašnih uz popratne nove izmišljotine za nove „izbjegličke“ valove.