UN je ovih dana odlučio javnosti otkriti koncept plutajućeg grada koji može primiti oko 10.000 stanovnika. Grad bi bio izgrađen da se odupre prirodnim katastrofama kao što su poplave, tsunamiji i uragani. Iza idejne zamisli stoji arhitekt Bjarke Ingels, a ime „nepotopivog“ grada je Oceanix.

Na okruglom stolu u srijedu, UN je priopćio kako bi ploveći gradovi mogli pomoći u zaštiti ljudi od porasta razine mora dok se bave nedostatkom pristupačnog smještaja u većim gradovima, prenosi Business Insider.

Skupina građevinara, inženjera i arhitekata predstavila je koncept pristupačnog plutajućeg grada.

Izvor: Oceanix / Business Insider

Za razliku od slučajeva u prošlosti kada su takvi futuristički projekti izazivali skeptičnost, izvršni direktor UN-ovog Programa za ljudska naselja (UN-Habitat), Maimunah Mohd Sharif, izjavio je kako će UN podržati i provesti ovaj projekt u djelo.

Svi u timu zapravo žele to izgraditi,“ rekao je Marc Collins, izvršni direktor tvrtke Oceanix, koja gradi plutajuće strukture. „Ne samo da teoretiziramo.

Izvor: Oceanix / Business Insider

Tvrtka vjeruje da bi se ovim projektom riješio i problem nestašice prostora u stambenim zgradama kao i prijetnje zbog navodnog porasta razine mora. Sami objekti bi bili dizajnirani da izdrže sve vrste prirodnih katastrofa, uključujući poplave, tsunamije i uragane kategorije 5.

Koncept, poznat kao Oceanix City, dizajnirao je ugledni arhitekt Bjarke Ingels u suradnji s tvrtkom Oceanix. Iako se još uvijek traže ulaganja, autori smatraju da je to alat za ulagače koji su dovoljno hrabri da preuzmu projekt.

Oglas:

      

 

Grad bi u suštini bio skup heksagonalnih platformi koje mogu zasebno primiti oko 300 stanovnika.

Šesterokut se smatra jednim od najučinkovitijih arhitektonskih oblika. Dizajnirajući svaku platformu kao šesterokut, graditelji se nadaju da će smanjiti upotrebu materijala.

Dizajneri nazivaju skupu od šest takvih platformi „selom.“ Cijeli grad bi imao šest sela, ukupno oko 10.000 stanovnika. Ingels je kazao kako je 10.000 idealan broj stanovnika, jer bi to omogućilo otoku da postigne „punu autonomiju“ proizvodnjom vlastite energije, svježe vode i topline.

Izvor: Oceanix / Business Insider

Grad ne bi sadržavao nikakve kamione za smeće. Umjesto toga, pneumatske cijevi za smeće bi transportirale smeće na stanicu za sortiranje, gdje bi se mogle identificirati i prenamijeniti.

Iako je zamišljeno da ovaj grad nema vozila, dizajn bi mogao omogućiti vozila bez vozača, a spominju se i eksperimenti s novim tehnologijama kao što su isporuke bespilotnih letjelica.

Koncept apelira i na „oceansku poljoprivredu,“ koja bi uključivala uzgoj hrane ispod površine vode. Kavezi ispod platformi mogli bi skupljati školjke, morske trave ili druge oblike morskih plodova. Aquaponic sustavi koristili bi otpad od ribe kako bi pomogli oploditi podvodne biljke, dok bi vertikalne farme proizvodile plodove tijekom cijele godine. Obje ove tehnologije također mogu pomoći gradu da ostane samodostatan tijekom uragana ili drugih prirodnih katastrofa.

Sveukupno gledajući, cilj je smanjiti otpad i proizvesti svu hranu potrebnu za prehranu stanovnika grada. Predviđeno je i da bi grad imao vodoopskrbni sustav koji izvlači čistu vodu iz zraka.

Grad ne bi imao nikakvih visokih objekata. Kako bi zadržali nisko težište, zgrade bi bile visoke između četiri i sedam katova. Osim domova, u gradu bi se nalazio duhovni centar, kulturni centar i komunalna knjižnica, gdje bi stanovnici mogli iznajmljivati računala i bicikle, kao i knjige.

Izvor: Oceanix / Business Insider

Sve bi zgrade bile izgrađene od održivih materijala kao što su drvo i bambus. Objekti bi bili dizajnirani da budu spremni za rastavljanje tako da buduće generacije arhitekata mogu preoblikovati koncept.

Naravno, ne bi svatko mogao podnijeti život na vodi, ali onima koji si ne mogu priuštiti visoke rente u većim gradovima ili koji žele živjeti u okruženju koje je navodno manje rizično djelovanju prirodnih katastrofa, može imati koristi od tog koncepta.

Plutajući domovi mogli bi čak imati smirujući učinak. Ingels je rekao da on sam živi na napuštenom trajektu, a ljuljanje mu pomaže uspavljivanju sina.

To je u osnovi o istraživanje,“ rekao je za Ingels. „To će poslužiti kao nevjerojatan prototip eksperimenta za neke od izazova s kojima ćete se suočiti na Marsu.