Inženjerijske i specijalne postrojbe američke vojske uspješno su završile fazu testiranja prototipova budućeg pograničnog zida s Meksikom.

Stručnjaci su proveli nekoliko tjedana ispitujući moguće modele prodora kroz zid i penjanja preko njega.

Izvješće koje je na temelju ispitivanja sastavila pogranična agencija, naglašava prednosti i mane svakog dizajna prototipa. Shodno tome nije izabran ukupni pobjednik, nego će se odabrati najbolje komponente raznih dizajna, koje će se onda primjeniti s obzirom na teren na kojem se primjenjuju. Dužnosnici su to usporedili s Lego kockicama, uzimajući najbolje od svakog i primjenjujući to na najbolji mogući način prema potrebama lokacije.

Neki od zidova su i 9 metara visoki, što je znatno više od postojećih pograničnih barijera. Čim je barijera viša, ona je efikasnija, no tu postaje upitna i njezina financijska isplativost.

U izvješću se ponajviše favorizira modeli s čeličnom konstrukcijom u podnožju, jer to omogućuje agentima da vide što se događa s druge strane zida, a i eventualne rupe mogu biti lako pokrpane, dok bi kod betonskih elemenata i manji prodori trebali biti sanirani mijenjanjem čitavog bloka, što je dugotrajno i skupo. S druge strane, penjanje po glatkim betonskim površinama pokazalo se iznimno zahtjevnim i za specijaliste.