Prema poljskoj tradiciji, Vesna je također bila poznata kao Devana, Živa ili čak Diva, a simbolizirala je je također i svetost plodnosti te sve ono suprotno od već spomenute Morane. Zapravo, Vesna je kao boginja proljeća nastajala iz smrti Morane i zime.

Prema legendi, Vesnu, koja je pobjeđivala zimu, donosio je bog vjetra Stribog, na krilima lakog povjetarca. Tijekom stoljeća, Vesnin povratak slavio se tijekom ožujka, procesijama na poljima pri čemu su naši preci nosili Vesninu lutku okićenu cvijećem, dok se Moranina lutka spaljivala.

Vesnu se smatra prelijepom ženom, punom života te plodnosti, što i dolikuje proljeću. Stoga ju se često prikazuje kao nasmiješenu, bosonogu, nerijetko i nagu, s tek ponekim listom i cvijetom na tijelu. Njena kosa je duga, a lice svijetlo i s ružičastim obrazima. Grudi su joj uvijek prikazivane kao velike, zbog njenog simbola plodnosti. Ponekad je prikazivana s jabukom ili grožđem u rukama, a ponekad s košarom cvijeća.

Dolazak Vesne u našim krajevima obilježavao se šarolikim običajima. Djeca su oko vrata nosila ogrlice od zvončića, a jaja su se bojala obično u crvenu boju koja je simbolizirala sunce, vatru i toplinu koju je sa sobom nosilo proljeće. Ta jaja su se zajedno s kruhom i vinom poklanjala drugima.

Ptice su također oduvijek bile vjesnici proljeća, a u našim krajevima to je posebice bila lastavica, koju su Slaveni smatrali nositeljicom sreće. Iz tog razloga lastavice se nikad nisu lovile, a obitelji pod čijim krovom bi lastavice napravile gnijezdo, smatrale su se sretnima.

Obrede posvećene Vesni krasile su i Dodole, mlade i lijepe djevojke koje su pjevale pjesme proljeću, ukrašene lišćem i vijencima od cvijeća.

Kao i sve drugo kod naših predaka, ništa nikad nije bilo vječno, pa tako niti pobjeda Vesne nad Moranom. Sve se ciklički mijenja, a tako se svake godine ponavlja i borba između proljeća i zime.