Živjeti u harmoniji s prirodom nekad je uzimano zdravo za gotovo, dok se danas život u skladu s prirodnim zakonima naziva svakojakim diskvalificirajućim etiketama.

Zakoni prirode su objedinjujući koncept koji koristimo za opisivanje kako se svijet formira. Ove identificirane prirodne zakone primjenjujemo na svim područjima: u fizici, biologiji, ali i moralu. Zakoni prirode nalaze se u svima nama kao instinkti, zdrav razum i logično razmišljanje. Primjer takvog razmišljanja je da se dvije osobe istog spola ne mogu prirodno reproducirati i stoga to ne bi trebale pokušavati.

Čovjek je jedinstven po tome što načelno ima razvijeniju sposobnost razmišljanja od ostalih vrsta na planeti, ali ironično je da je on jedino stvorenje koje posjeduje sposobnost uništavanja planete sredstvima kršenja zakona prirode.

Nažalost previše ljudi je izgubilo kontakt sa svojim pravim „ja“ u ovom zbunjenom dobu materijalizma, što znači da svjesno ili nesvjesno odstupaju od tih zakona. Kad se to dogodi, priroda često uzvraća udarac. Jedan takav primjer je HIV, koji i dalje u velikoj mjeri prevladava među onima koji krše zakone prirode ili sirotim dušama koje s njima križaju svoje životne putove.

Drugi aspekt zbog kojeg ljudi dovode u pitanje ove zakone je prodorna sila relativizma u društvu. Relativizam stvara neprijatelje prirode i doprinosi gubitku morala i osjećaja ljudi za ono što je ispravno, a što zlo, podučavajući ih da nema dobra ili zla, jer je sve relativno.

Tako se i prirodni zakoni relativiziraju. Kad se to dogodi, pojavljuju se argumenti poput: „Kad bi bilo protiv prirodnih zakona da se svi ljudi miješaju, to ne bi bilo fizički moguće jer bi ih priroda u tome spriječila“.

Mi smo ljudska bića, sa svim onim što to podrazumijeva. Priroda nam je dala sposobnost da osjetimo što je ispravno, a što pogrešno. Imamo sredstva da sutra uništimo svijet atomskim oružjem – znači li to da bi takvo nešto bilo ispravno? Znači li da prirodni zakoni ne postoje jer, da je priroda htjela da Zemlja preživi, ona nam ne bi dala sredstva da počinimo samouništenje?

Ne, zakoni prirode postoje u nama. Neki se sigurno prekrše, ali za zdravu osobu koja je u kontaktu sa svojim pravim unutarnjim „ja“, moralno ih je nemoguće slomiti. Znamo da bismo sutra, kada bismo bacili stotine atomskih bombi, iskorijenili cijeli život. Na isti način izbjegavamo miješanje svih ljudi, jer znamo da to dovodi do uništenja različitosti i gubitka identiteta.

Kako bi onda društvo trebalo izgledati? Želimo li se vratiti u kameno doba i odbaciti svu tehnologiju jer nas priroda od početka nije opskrbljivala ovim izumima? Ne, jer zapamtite da nam je priroda također dala mogućnost stvaranja svih tih inovacija. Sve je, dakle, balansirajući čin, u kojem nas moral, etika i savjest vode prema naprijed dok koristimo moći koje nam je darovala priroda za stvaranje boljeg svijeta.

U skladu s takvim načelima, život na ovoj planeti će jednog dana izgledati sasvim drugačije. Umjesto nepravde i nelogičnosti, jednog dana će društvo biti usklađeno s prirodom. U suprotnom, društva, a u konačnici ni čovječanstva neće više biti.