Na Zapadu je bilo mnogo veselja ovog tjedna kada je na paradi Vladimira Putina povodom Dana pobjede Crvenim trgom prošao samo jedan tenk, koji je i sam relikvija iz muzeja. Zaključak je bio da je Rusija izgubila toliko vojne opreme u Ukrajini da je to sjena vojne supersile kakva je Sovjetski Savez bio.
Rusija je svakako pretrpjela teške gubitke (iako bi svaka zemlja koja vodi strani rat vjerojatno imala svoju vojnu opremu na aktivnoj dužnosti, a ne na svečanoj paradi). Ali trebali bismo izbjegavati samodopadnost. Istina je da ni Zapadu rat ne ide dobro – barem u jednom pogledu.
Kada je Putin poslao tenkove u Ukrajinu 24. veljače prošle godine, zapadne su zemlje brzo usvojile dvosmjernu strategiju. Jedna od njih bila je da se neće upuštati u izravan vojni sukob, već će podržati Ukrajinu oružjem i drugom vojnom opremom. Neke su zemlje bile brže od drugih, ali ovaj je dio strategije bio izvanredan uspjeh. Ukrajina se uspjela oduprijeti ruskim snagama i potisnuti ih s mnogih područja, čak iako je ishod još daleko od sigurnog.
Međutim, pokazalo se da je drugi dio strategije podbacio: plan za vođenje gospodarskog rata s Moskvom, oslobađanje financijskog šoka i strahopoštovanja u razmjerima dosad neviđenim. Rusija je trebala biti gotovo u potpunosti odsječena, uz sankcije i bojkot za sav uvoz i izvoz osim humanitarnog kao što su lijekovi. Putinova bi Rusija, prema teoriji, osiromašila i predala se.
Malo je ljudi na Zapadu svjesno koliko loše ide ovaj aspekt rata. Europa je sama platila visoku cijenu za djelomični bojkot ruske nafte i plina. Uvoz fosilnih goriva iz Rusije u Velikoj Britaniji iznosio je 4,5 milijardi funti 2021.; u godini do siječnja 2023. to je – službeno – smanjeno na 1,3 milijarde funti. U 2020. EU je 39 posto svog plina i 23 posto svoje nafte dobivala iz Rusije; u trećem kvartalu prošle godine to je palo na 15 posto odnosno 14 posto.
Ali te brojke ne objašnjavaju razmjere neuspjeha u nanošenju štete ruskom gospodarstvu. Ubrzo je postalo jasno da dok je Zapad bio zainteresiran za ekonomski rat, ostatak svijeta nije. Kako je njezin izvoz nafte i plina u Europu pao, Rusija je brzo povećala svoj izvoz u Kinu i Indiju – obje su radije kupovale naftu po sniženju nego se suprotstavile invaziji na Ukrajinu. Što je još gore, čini se da je dio ruske nafte koja se izvozi u Indiju isisan natrag u Europu, s porastom broja brodova koji prevoze rafiniranu naftu iz Indije kroz Sueski kanal.
Čini se da postoji i sifoniranje u drugom smjeru. Istraga njemačkog lista Bild otkrila je uznemirujući rast izvoza u zemlje koje graniče s Rusijom. Uvoz njemačkih motornih vozila u Kazahstan, primjerice, porastao je za 507 posto između 2021. i 2022., a u Armeniju za 761 posto. Izvoz kemijskih proizvoda u Armeniju porastao je za 110 posto, a u Kazahstan za 129 posto. Prodaja električne i računalne opreme u Armeniju porasla je za 343 posto. Što se događa s ovom robom nakon što stigne u te bivše sovjetske republike nije lako utvrditi, ali jedno je vjerojatno objašnjenje da ona završava u Rusiji kao preusmjereni trgovinski tokovi. Čak i ako se takva roba formalno ne izvozi ponovno, mnogi ruski građani zadržavaju bezvizni pristup tim zemljama i mogu prenijeti robu preko granice.
Zapad je vodio politiku pokušavanja ekonomskim sankcijama ciljati posebno na bogate Ruse. No, ironično, oni su ljudi koji najlakše mogu doći do zapadnih dobara putem preusmjerene trgovine. Upravo oni imaju dvojne putovnice; oni koji si mogu priuštiti putovanje u inozemstvo kako bi kupili svoju luksuznu robu. Osim općeg globalnog bojkota protiv Rusije, vrlo je teško spriječiti da roba proizvedena na zapadu dospije u ruke bogatih Rusa.
Zapad je krenuo u svoj sankcioni rat s pretjeranim osjećajem vlastitog utjecaja u svijetu. Kao što smo otkrili, nezapadnim zemljama nedostaje volje nametnuti sankcije Rusiji ili ruskim oligarsima. Svi mogu vidjeti rezultate pogrešne procjene. U travnju prošle godine, MMF je prognozirao da će se rusko gospodarstvo smanjiti za 8,5 posto u 2022. i za daljnjih 2,3 posto u ovoj godini. Kako se pokazalo, BDP je prošle godine pao za samo 2,1 posto, a ove godine MMF predviđa mali rast od 0,7 posto. I to sve unatoč tome što je rat u Ukrajini prošao mnogo gore nego što su mnogi zamišljali u veljači prošle godine. Ruska ekonomija nije uništena; samo je rekonfigurirana, preorijentirana da gleda prema istoku i jugu, a ne prema zapadu.
Nije nužno bilo pogrešno objaviti ekonomski rat Rusiji. Zemlja je pretrpjela štetu od zapadnih sankcija, čak i ako je to ništa u razmjerima koje smo zamišljali da bismo mogli nanijeti. Ali ako Zapad misli da će u budućnosti moći voditi ratove isključivo ekonomskim sredstvima, bez bombi i metaka, gadno se vara.
Članak preuzet s The Spectator
