Ono što prijateljstvo kao oblik društvene povezanosti čini posebnim jest to što prijatelje biramo sami svojom voljom na temelju zajedničkih interesa, pogleda na život i karakternih osobina. Prijateljstvo se ne stvara zbog financijske dobiti kako kod poslovnih partnera, nije definirana krvnim srodstvom i porijeklom kao kod obitelji, niti seksualnom privlačnošću kao kod romantičnih veza. S nekim postajemo prijatelj jednostavno zeto što je ta osoba takva kakva jest i kao takva nam paše.

Prijateljstva možemo ugrubo podijeliti u dvije kategorije. Jedna kategorija bi bila prijateljstva koja su nastala stjecajem okolnosti, ona su nastala slučajno zbog zajedničkih okolnosti i situacija u kojima smo se našli. Tu spadaju ljudi koji su formirali prijateljstva s radnim kolegama, školskim prijateljima, druženjima sa zajedničkim poznanicima. Takva prijateljstva su obično pliće povezanosti i podložna su tome da nestane ako nestane zajednička poveznica, poput odlaska kolege s radnog mjesta.

Druga kategorija odnosi se na nešto dublja prijateljstva koja su nastala zbog jake osobne povezanosti dvije osobe. Ona nisu prvenstveno nastala zbog boravljenja u zajedničkom okruženju već zbog dijeljenja zajedničkih interesa, pogleda na života, zajedničke strasti prema određenim idealima itd. Takva prijateljstva obično su dublja i nisu nužno određena niti fizičkom blizinom.

Gubitak bliskosti i zajedničkih poveznica

Čak i kod najčvršćih prijateljstava gubitak međusobne blizine i zajedničkih aktivnosti dovodi do slabljenja prijateljske veze. Prijateljstvo, koliko god bilo čvrsto, treba održavati, a to je znatno teže ako se prijatelji ne vide često.

Čim više zajedničkih dodirnih točaka imamo, čim češće se srećemo i više zajedničkih aktivnosti prakticiramo, to je veća vjerojatnost da ćemo ostati prijatelji. Promjena životne sredine, drugo radno mjesto ili obrazovna ustanova, svaka promjena koja nas udaljava od naših prijatelja i limitira vrijeme koje zajedno provodimo dovodi do slabljenja naše veze s njima.

Ponekad se ne radi niti o fizičkoj udaljenosti već o promjeni načina života. možda se prijatelj oženio i ima djecu, nema više vremena s vama izlaziti van, odustao je od zajedničkog sporta ili jednostavno nemate više zajedničke interese koji su vas zbližavali i o kojima ste pričali, mjesta koja ste posjećivali i aktivnosti koje ste pratili, sve to dovodi do slabljenja prijateljstva, dok na posljetku shvatite da više nemate dovoljno zajedničkih dodirnih točaka.

Neispunjena očekivanja

Kako u svim društvenim vezama, tako i u prijateljstvu često imamo nesukladna, a ponekad i nerealna očekivanja jedni od drugih. Vrlo često ljudi ostanu prijatelji sve dok međusobno ispunjavaju očekivanja od tog prijateljstva, no to zna s vremenom postati problem jer nemamo svi istu predodžbu što prijateljstvo jest i kakvo bi ono trebalo biti.

Tu do velikog izražaja dolazi i karakter osobe. Neki ljudi stavljaju imperativ na fizičko druženje, dok istovremeno smatraju stalno zivkanje i slanje poruka iritantnim, dok su drugi ovisni o tome. Komotno se i jedni i drugi slagali u mnoštvu zajedničkih interesa, već samo ta razlika u ponašanju može biti ključan faktor u slabljenju prijateljstva. Dok primjerice neke osobe imaju potrebe za emocionalnom potporom kada se susreću s poteškoćama, druge nemaju tu potrebu i drže svoje probleme za sebe, a niti se previše optećejuju s tuđima. U takvim stvarima se očituje razlika glede toga što netko očekuje od prijateljstva.

Takva razmimoilaženja u očekivanjima stvaraju frustracije kojih sami sudionici nisu često niti svjesni. Čovjek željan pažnje i potpore osjeća se zapostavljeno, misli da njegovog prijatelja nije niti briga za njega, pa se i on počinje tako ponašati i udaljavati se od prijatelja, dok druga strana pak niti ne prepoznaje problem i ne reagira na vrijeme.

Izdaja

Iako većina prijateljstava polako slabe i s vremeno se izgube, ponekad do toga dođe naglo i eksplozivno, a najčešće se radi o izdaji prijateljstva.

Ta izdaja se može manifestirati u više oblika. Ponekad se radi o direktnoj izdaji prijateljstva u smislu da je jedna osoba izdala povjerenje druge, da je učinila nešto čime je direktno naštetila drugoj osobi, bilo da se radi o tome da je jedan od prijatelja ogovarao i vrijeđao svojeg prijatelja iza leđa pred trećim osobama, bilo da ga je prevario na neki konkretan i direktan način.

Drugi oblik izdaje se odnosi na izdaju ili kršenje zajedničkih načela življenja i morala, gdje osoba učini nešto s čim se druga osoba ne slaže iako njoj direktno nije učinjena nikakva šteta.

Primjer toga je recimo bračna nevjera jednoga od dvaju prijatelja, koji su se uvijek slagali u tome kako je brak svetinja, a bračna nevjera veliki grijeh. Jednog dana jedan od njih prizna da je prevario svoju ženu, što užasno razljuti ovog drugog, ne toliko zbog toga što je njegov prijatelj prevario svoju ženu, već zbog toga što je izdao zajedničko viđenje života u braku.

Pored toga, ovaj prvi, koji je priznao nevjeru osjeća se izdanim zbog velike kritike koju mu je prijatelj uputio, jer on pak vjeruje da unatoč svemu njegov prijatelj njemu mora dati podršku i razumijevanje, unatoč tome što je napravio. No s obzirom da ovaj ne odustaje od kritike, sad se oboje osjećaju izdanima, jedan zbog toga što je njegov prijatelj učinio nešto što on smatra najvećim grijehom, a drugi zbog toga što njegov prijatelj nema razumijevanja za njega.

Autor: Ivica Mandekić