Zgoda je bio logor koji je otvoren u veljači 1945. za neprijatelje Sovjetskog Saveza u bivšoj njemačkoj pokrajini Šleziji u Poljskoj. Logor je podignut na lokaciji bivšeg manjeg logora u blizini Katowica, odnosno u mjestu Świętochłowice, gdje su Židovi bili prisiljeni raditi za njemačke ratne potrebe.
Dana 15. ožujka 1945., 26-godišnji pukovnik Salomon Morel, postao je zapovjednik logora, iako nije imao prikladnu obuku za svoj položaj.
Oko 6000 osoba bilo je zatočeno u logoru, od čega su jednu trećinu činili Nijemci, a ostatak Poljaci te ljudi drugih nacionalnosti. Neke obitelji bile su zatočene zajedno s djecom. Statistike i svjedočanstva govore o dvjema majkama s djecom starom između jedne i pet godina te o dvoje ili troje djece od 6 do 7 godina starosti. Većina zatočenika bila je uglavnom starija od 40 godina, a također je postojala i velika skupina ljudi iznad 60 godina starosti.
Zatočenici su bili sustavno maltretirani i mučeni od strane čuvara, uključujući i samog Morela. Jedna od metoda mučenja bila je piramida od pretučenih zarobljenika, naslagana u šest slojeva, što je uzrokovalo gušenje.
Salomon Morel, židovski zapovjednik nekoliko NKVD-ovih logora u Poljskoj.
Početkom 1990-ih, Morel je bio predmet istrage zbog zločina protiv čovječnosti i ubojstva preko 1500 zatvorenika.
Iako je 1996. optužen u Poljskoj za mučenje, ratne zločine i komunističke zločine, Morel je uspješno izbjegao ruci pravde bijegom u Izrael, gdje je dobio državljanstvo.
Unatoč zathjevu o izručenju od strane poljskih vlasti, Izrael to nikada nije učinio.
Tijekom noći, stražari su ulazili u barake u kojima su boravile žene, a potom bi odabrali nekoliko žena te ih odvodili u svoje sobe izvan logora gdje bi ih silovali.
Jedna od najokrutnijih metoda kažnjavanja uključivala je bunker u kojem su zatvorenici poredani uza zid stajali u hladnoj vodi čija je razina bila viša od njihovih glava.
Kao i u brojnim njemačkim logorima, tako se i ovdje ubrzo pojavio i raširio tifus. Međutim, liječnička pomoć nije pružena zatočenima i nitko nije ništa poduzimao sve dok se epidemija nije raširila po čitavom logoru. Procjenjuje se da je tijekom epidemije umiralo 60 do 100 ljudi na dan. Tijela mrtvih skupljana su tijekom noći na kola, a zatim vožena izvan logora i zakapana u masovnim grobnicama.
Zapovjednik logora, Morel, nije o tome obavjestio svoje nadređene sve dok se vijesti o tome nisu proširile putem lokalnih novina. Zbog nemara i dopuštanja širenja epidemije, Morel je kažnjen s tri dana kućnog pritvora i privremenim smanjenjem plaće od 50 posto. U svoju obranu, Morel je tvrdio da je logor bio prenapučen i da je većina zarobljenika već došla bolesna. Međutim, njegove tvrdnje pokazale su se lažnima i kontradiktornima službenim zapisima.
U logoru je između veljače i studenog 1945. službeno zabilježeno 1855 smrtnih slučajeva, za koje postoje smrtni listovi, ali Morel nije prijavio svaku smrt. Za većinu se smatra da su umrli od tifusa koji je najveći broj života odnio u kolovozu.
Zločini u Zgodi priznati su po međunarodnom zakonu kao zločini protiv čovječnosti. Kada su poljske vlasti nakon pada komunizma u Poljskoj 1992., krenule u istragu zločina, Morel je, s obzirom da je bio židovskog porijekla, otišao na prvi avion i zaputio se u Tel Aviv.
Usprkos tome što su poljske vlasti u dva navrata zahtijevale njegovo izručenje zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, Izrael je to odbio učiniti. Morel je umro u Tel Avivu 2007.
Logor je zatvoren u studenom 1945. na temelju naredbe generala Stanislawa Radiewicza. Sve osobe koje su preživjele puštene su na slobodu bez daljnjih optužnica. Međutim, prije puštanja morali su potpisati zakletvu, pod prijetnjom zatvora, da nikad neće pričati ili svjedočiti o događanjima u logoru. Dugo godina zbog toga nije bilo govora o ovom logoru, a priče o događajima prenosile su se tek unutar obitelji preživjelih koji su se bojali komunističkog režima.
Autor: Radogost Horvat
