Infracrveni vid koji omogućava noćno gledanje uglavnom se povezuje s posebnim naočalama koje uglavnom koriste specijalne vojne i policijske jedinice za noćno gledanje, no izgleda da su znanstvenici otkrili način kako isti učinak postići injekcijom posebne tekućine u samo oko.

Znanstvenici s Medicinskog fakulteta sveučilišta u Massachusettsu objavili su rad u kojem objašnjavaju kako su proveli ispitivanje vršeno na miševima kojima su u oči ubrizgali  tekućinu s nanočesticama koje su im omogućile takozvani noćni vid.

Očo ljudi kao i većine sisavaca mogu detektirati samo svjetlo valne duljine između 400 i 700 nanometara. Naprave koje omogućuju termoviziju poput naočala za noćni vid otkrivaju infracrvenu radijaciju valne duljine između 750 i 1400 nanometara.

Znanstvenici su u svojem istraživanju koristili poseban nanomaterijal koji sadrži rijetke kemijske elemente iterbij i erbij koji imaju sposobnost konvertiranja niskoenergetskih fotona iz infracrvenog svjetla u zeleno svjetlo više energije koje naše oči mogu jasno vidjeti.

Znanstvenici su te čestice ubrizgali u oči laboratorijskih miševa, gdje su se one povezale s receptorskim stanicama na njihovim mrežnicama. Koristeći elektroretinogram i prateći reakcije u njihovom vidnom korteksu, otkrili su da se mrežnica i vidni korteks aktiviraju na infracrveno svijetlo.

Istraživači su potom proveli nekoliko biheviorističkih testova kojima su potvrdili da miševi doista vide infracrveno svjetlo. Stavili su miševe u posudu s vodom koja je uključivala dva izlaza, od kojih je samo jedan izlaz bio slijepi izlaz, a drugi je bio pravu kuda su doista mogli izaći van. Pravi izlaz na sebi je imao oznaku u obliku trokuta, dok je lažni izlaz imao oznaku kruga.

Nakon što su obučili sve miševe da idu prema oznaci trokuta kako bi izašli iz posude, ugasili su vidljivo svijetlo i zamjenili ga infracrvenim svjetlom. U ovim uvjetima, skupina miševa kojima je ubrizgana injekcija s nanočesticama i dalje je bila u stanju pronaći pravi izlaz, dok kontrolna skupina nije znala kojim putem krenuti.

Miševi kojima smo dali injekciju mogli su jasno vidjeti trokut i doplivali bi do njega svaki put, dok miševi bez injekcije nisu znali prepoznati razliku između dva izlaza“, rekao je voditelj istraživanja dr. Gang Han.

Znanstvenici su uočili da nanočestice u mišjim očima ostaju barem 10 tjedana bez vidljivih nuspojava. Znanstvenici su rekli da moraju provesti dodatna ispitivanja kako bi mogli testirali učinak nanočestica na ljudskim očima.