POSLJEDNJE SANKCIJE I KIMOV PREVENTIVNI NAPAD?

Rat na korejskom poluotoku postaje sve izvjesniji. Na svjetskoj pozornici usporeno odbrojava atomski sat koji bi mogao odzvoniti nuklearnom eksplozijom. Ipak, pakleni scenarij u kojem bi broj žrtava mogao biti veći od svih dosadašnjih ratova zajedno, nije u interesu Sjedinjenih Američkih Država. Stoga, oni se odlučuju za drukčiju opciju. Posljednje sankcije Sjevernoj Koreji, zabrana uvoza 90% naftnih proizvoda, dio su vojne strategije kojom se nastoji onemogućiti opskrbu naftom sjevernokorejske vojne tehnike. Kada bi započeo rat, milijunska vojska Kim Jong – una bila bi prisiljena ići na „sve ili ništa“ te reagirati vrlo brzo i nastojati zauzeti Seul u što kraćem periodu jer im zalihe ne bi dozvoljavale dugo ratovanje. Takav bi pokušaj započeo artiljerijskom olujom udara na glavi grad Južne Koreje, što uključuje mogućnost korištenja kemijskog oružja i milijunske žrtve jer Kim Jong – un raspolaže s preko osam tisuća artiljerijskih jedinica (samohodne artiljerije, vučne artiljerije i raketnih lansera), a Seul je jedan od tri najmnogoljudnija grada svijeta. Nakon toga, uslijedio bi brz i brutalan kopneni pohod tehnološki zastarjele vojske koja posjeduje preko pet tisuća tenkova, četiri tisuća komada borbenih vozila, gotovo milijun aktivnih vojnika i oko pet milijuna rezervista. Pokušali bi ga popratiti zastarjelom avijacijom, u čemu ne bi imali prevelike šanse zbog superiornije protivničke avijacije i moderne protuzračne obrane. U pomorskim bitkama, Pjongjang također ne bi mogao puno učiniti sa svojih sedamdeset i šest prastarih podmornica, a ni sa svojih trinaest ratnih brodova, no iznenađenja su uvijek moguća.

Ne isključuje se mogućnost da Kim Jong – un pokrene preventivni napad jer su posljednje sankcije UN–a resursno ograničile njegovu ogromnu vojsku i tako potaknule svakodnevno nestajanje vojnih resursa (posebno nafte), što ga je stjeralo u kut i izazvalo mu osjećaj „kako je vrijeme odbrojeno“. Zavlačenje s početkom rata, u konvencionalnom ratovanju, na strani je SAD–a, Južne Koreje i Japana, dok mu s druge strane isto to odgovara zbog razvoja i proizvodnje nuklearnog oružja.

Osim nuklearnog oružja, Pjongjang se ponajviše uzda u golemi artiljerijski arsenal

Ako se sjevernokorejski vođa ipak odluči prvi napasti, krenut će intenzivno, brzo i sa željom da u što kraćem roku zauzme Južnu Koreju. No, sličan će scenarij uslijediti i ako bude prvi napadnut. Pokušat će izvesti brz protunapad, svjestan činjenice kako njegova vojska nije u materijalnoj mogućnosti dugo ratovati.

Sjedinjene Američke Države i saveznici se spremaju odbiti spomenuti protunapad (ako do njega bude došlo) ili suzbiti potencijalni preventivni napad s nastojanjem da se rat odvija isključivo na sjevernokorejskom tlu. Gotovo je nemoguće izbjeći artiljerijsko bombardiranje Seula, no Amerikanci se oslanjaju na svoju tehnološku nadmoć, savezničku podršku i spremni su koristiti sve sjevernokorejske slabosti protiv njih – tehnološke, resursne, ekonomske, političke.

Kim Jong – un se ponajviše oslanja na brojnost artiljerije, tenkova i oklopnih vozila te patriotizam i fanatizam svoje milijunske vojske, a nada se i bilo kakvom obliku vojne podrške Kine i Rusije.

KAKO ĆE AMERIKA I SAVEZNICI NAPASTI?

Sjedinjene Američke Države se spremaju upotrijebiti avijacijsko naoružanje kakvo do sada nisu: nevidljive taktičke bombardere pete generacije F-22 Raptor i F–35 Lightning te nevidljivi strateški bombarder B–2 Spirit. Napad SAD–a i njihovih saveznika na Sjevernu Koreju započeo bi žestokim udarima iz zraka i s mora na nuklearna postrojenja i na lansirne rampe te moćnom artiljerijskom paljbom. Intenzivna bombardiranja odvila bi se u vrlo kratkom roku kako protivnicima ne bi ostavili dovoljno vremena za lansiranje nuklearnog oružja, no za svaki slučaj, na korejski su poluotok postavljene najmodernije protuzračne i proturaketne opreme SAD–a. Među njima su poznati sustavi THAD koji bi mogli neutralizirati sjevernokorejske balističke rakete, ukoliko bi bile ispaljene, iako to ne možemo sa sigurnošću tvrditi jer ne postoji savršena zaštita od balističkih projektila.

Američki THAAD proturaketni sustav

Također, među prvim američko – savezničkim metama našli bi se aerodromi, skladišta oružja i goriva, a odmah zatim sjevernokorejska artiljerija koja je ozbiljna prijetnja građanima Seula budući da se taj grad nalazi pedesetak kilometara od granice. Pretpostavlja se da bi nakon standardnog bombardiranja, iako to ne potvrđuju podatci s terena, uslijedila kopnena invazija SAD–a i Južne Koreje s nastojanjem da suzbiju mogući sjevernokorejski kopneni protunapad i unište defenzivno nastrojene postrojbe od granice pa sve do Pjongjanga. Možemo nagađati i to kako bi SAD oformio oružanu sjevernokorejsku oporbenu skupinu kojoj bi obećao vlast.

Ulazak saveznika u predgrađe glavnoga grada naveo bi Kima Jong – una na očajnički potez. Ukoliko bi prethodno uspio zaštititi svoje balističke projektile koji nose nuklearne bojeve glave, svjestan kako više nema što izgubiti, izdao bi naredbu za nuklearni udar na Južnu Koreju, Japan i SAD. Lansiranje traje oko sat vremena, stoga bi saveznici nastojali reagirati prije nego bi projektili bili ispaljeni ili bi eventualno oborili već lansirane balističke rakete svojim proturaketnim sustavima (ako ne bi bili uništeni).

Valja napomenuti kako bi u ovom ratu Sjedinjene Američke Države vrlo lako mogle koristiti termobaričke bombe, ali i taktičko nuklearno oružje jer ga smatraju konvencionalnim i jer njime ne bi ugrozile Kinu i Rusiju, a tako bi dovoljno brzo uništili brojnu sjevernokorejsku artiljeriju koja može u kratkom roku izvršiti genocid u Seulu.

DEMILITARIZIRANA ZONA

Tko se god odlučio na kopneni napad, morat će se suočiti s demilitariziranom zonom koja je minirana „gusto i široko“. Sam prijelaz toga područja bi mogao prouzročiti goleme tehničke gubitke i desetine tisuća mrtvih. Ipak, to ogromno minsko polje pokušat će se maksimalno neutralizirati tzv. „tepih bombardiranjem“. 

Prikaz demilitarizirane zone na granici Sjeverne i Južne Koreje

RUSIJA I KINA

Američko zauzimanje Sjeverne Koreje ispunilo bi tu državu NATO bazama i uspostavilo novu vlast koja bi bila odana zapadu, što bi bio kopneni dodir NATO saveza sa teritorijem Kine i istočne Rusije. Takav bi slučaj ugrozio te dvije velesile jer bi uključivao mogućnost direktne kopnene invazije na njih u slučaju globalnog rata, NATO raketni lanseri bi se približili Pekingu i istoku Rusije, a zapadnjačka proturaketna obrana prekrivala bi strateški važna mjesta Kine. Rusija bi se osjećala okružena jer NATO već ima postavljenu vojsku na granici sa zapadnom Rusijom. Uslijedila bi i ogromna izbjeglička kriza koja bi mogla destabilizirati čitavu regiju.

Zbog navedenih razloga, dvije velesile nikada neće podržati napad na Sjevernu Koreju. Ta se država može nazvati njihovim oružanim štitom ili teritorijalnom branom.

U slučaju konvencionalnog rata, ne bi direktno zaratile sa SAD–om, ali bi mogle vojno pomoći Pjongjangu: poslati napredno naoružanje, pomagati u zračnoj obrani, obučavati vojsku, opskrbljivati resursima. Ne isključuje se ni mogućnost ratovanja ruskih i kineskih vojnika na strani Kim Jong – una, slično onako kako je to bilo u prvom korejskom ratu, no to ne bi bio njihov službeni ulazak u rat.

Sjevernokorejski balistički projektili na paradi u Pjongjangu

Kada bi Pjongjang uspio izvršiti strateški atomski udar na protivnike, vjerojatno bi Donald Trump uzvratio istom mjerom i možda tako izazvao svjetski rat. Uzrok velikog globalnog sukoba mogao bi biti i zapadnjačko bombardiranje nuklearnih postrojenja jer bi to moglo raspršiti radijaciju po Kini i Rusiji.

Ako dođe do sukoba, to će biti rat kakvog čovječanstvo još nije vidjelo. Milijunske žrtve u vrlo kratkom periodu, korištenje tehnologije kakva još nije korištena, ekstremno informacijsko ratovanje, a nije izuzeta ni mogućnost uporabe prljavih bombi, nuklearnog oružja – strateškog ili taktičkog, od nuklearnih mina do nuklearnih projektila.

Autor: Zoran Antičević, književnik

O AUTORU:

Zoran Antičević rođen je 31. 8. 1990. u Bihaću. Studira poduzetništvo u Rijeci. Autor je triju knjiga i scenarist dvaju kratkometražnih filmova. Romanom „Evanđelje tame“ predstavljao je Hrvatsku na najvećem svjetskom sajmu knjiga u Frankfurtu 2016. godine. U slobodno se vrijeme bavi borilačkim vještinama.